Razglednice

Uveče zaspite na ostrvu, a probudite se na poluostrvu: NEJVJEROVATAN GRAD I ZAMAK U KANALU LAMANŠ!

Published

4 godine

28/02/2021

Izdižući se visoko iznad nivoa mora, Mon Sen Mišel je stjenovito ostrvo u kanalu Lamanš, na oko kilometar od Normandije u Francuskoj.
Mon Sen Mišel je nevjerovatan grad, zamak, ostrvo i opatija u jednom. Manastir smješten na sam vrh ostrva i njime dominira površine je 55.000 metara kvadratnih učinio je ovu destinaciju svjetski poznatom.

Sazidan u osmom vijeku zauvijek je ostao nedostižan za Engleze koji su uspjeli nekada da osvoje čitavu Normandiju, ali ne i ovo ostrvo, dijelom zbog nepristupačnog polozaja grada, a dijelom i zbog njegovih masivnih zidina

Dramatičan pogled i vijugave ulice srednjevjekovnog grada, na četiri sata vožnje od Pariza, uvrstile su ovo nesvakidašnje mjesto na UNESKO listu svjetske kulturne baštine. Pored toga, smatra se i jednim od najposjećenijih mjesta u Francuskoj.

Sve do izgradnje prve crkve u osmom vijeku ostrvo je nosilo ime Mon Tomb jer je svojim izgledom podsjećalo na uzvišenje grobne humke. Legenda iz 708. godine kaže da se biskupu Avranša javio Arhangel Mihajlo i rekao mu da na ovom ostrvu sagradi crkvu, međutim, biskup ipak nije to učinio te mu je Arhangel vrelim prstom napravio rupu u lobanji (lobanja se i danas čuva u crkvi u Arvanšu).

U vrijeme Francuske revolucije i opadanja značaja crkve, 1790. godine, opatija je napuštena. Sve dok se monasi na nju nisu vratili 1969, ostrvo je služilo kao zatvor a nosilo je ironičan naziv “Mon Libr”, sto u prevodu znači “Slobodno brdo”. U tamnicama Mon Libra svojevremeno je bio zatočen i Viktor Igo.

Centralni dio zamka čini crkva izgrađena u jedanaestom vijeku. Jedno od najljepših mjesta u ovom samostanu je bašta koja se nalazi odmah pored crkve, a veoma je značajna jer povezuje sve puteve i sobe. Zanimljivo je da su drevni redovnici koristili dvorište na vrhu utvrđenja za proizvodnju povrća i lkekovitog bilja.

Na ulaznim kapijama grada nalazi se amblem grada (dva lososa koji plivaju u suprotnim smjerovima) i informacija do kada tog dana treba da napustite poluostrvo ako ne želite da plivate. To je obično u ljetnim mjesecima do 19, a u zimskim mesecima do 17 časova, tako da je u obilazak ostrva najbolje krenuti oko podneva.

Glavna ulica je danas načičkana najrazličitijim prodavnicama, gdje možete kupiti različite sitnice, od suvenira do brze hrane. Tu je jedan i od najpoznatijih restorana “Mere Poulard” gdje se jede autentični omlet koji se služi u posudama iz XIX vijeka. Na ostrvu možete kupiti i biskvit “Mere Poulard” koji ima tradiciju dužu od 200 godina, piše Plezir.

Ovo mjesto nije ostavilo ravnodušnim ni filmsku produkciju, pa je poslužilo kao model za izgradnju grada Minas Tirita koji se pojavljuje u filmu “Gospodar prstenova”, kao i mjesto gdje su snimljena ostvarenja poput “Čovjek sa gvozdenom maskom” i “Tri musketara”. (Naj portal)

Tagovi:Lamanš manastir Tri musketara

Sljedeća vijest

Odlaskom ćire, nestao je cijeli grad: NEKADA NAJVEĆA ŽELJEŽNIČKA RASKRSNICA – SRNETICA JE DANAS PUST GRAD

Predhodna vijest

Ostrvo Montekristo: OVDJE JE SAKRIVENO BLAGO CRVENOBRADOG!

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

6 mjeseci

23/03/2024

NajPortal.ba

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)