Jedan učenik i jedna nastavnica u školi prepunoj znanja, ljubavi i razumijevanja… Aleksa Borović učenik je prvog razreda škole u Srednjoj rijeci u Ivanjici gdje svakodnevno provodi vrijeme sa nastavnicom Marijom Peruničić. Usmjereni su jedno na drugo u sticanju znanja ali igri, druženju i onim privim pripremama za što bezbrižnije odrastanje.
Aleksa je kilometrima daleko od vršnjaka, nema mobilni telefon, lap-top, društvene mreže ali toplina njegove duše i iskren osmjeh vrijedniji su od bilo čega što se može kupiti novcem, piše Info liga.
“Igramo se, idemo po prirodi, šetamo… Crtam, bojim”, nabraja Aleksa šta sve rade zajedno i šta sve on sam zna. Potvrđuje da nema mobilni telefon i dodaje da nije tužan zbog toga.
“Malo da sabiram i oduzimam”, odgovara na pitanje šta mu je u školi najteže, uz osmjeh na licu, malkice i postiđen.
“Voli da crta, da reciklira, da igra fudbal… Voli da trči po prirodi, da je istražje, sve što i druga djeca, samo nema društvo s kojim će to da podijeli”, opisuje ga učiteljica Marija.
“Odnos je malo prisniji samim tim što smo nas dvoje sami, a i zbog toga što je drago dijete. Sva djeca su dobra, ali on je posebno drag, tako da mi nemamo nikakvih problema”, zadovoljna je.
Svakog jutra Aleksa do škole mijenja dva prevoza. Nekoliko kilometara do đačkog autobusa vozi ga otac, a pri povratku kući putuje sa učiteljicom koja kaže da joj je ovaj beskrajno simpatični dječak kao član porodice.
Učiteljica kaže i da je Aleksa vrlo poslušan, te da bi bilo lijepo da mu se nađe društvo. Kroz smjeh dodaje da je njoj dosta igranja fudbala.
U zagrljaju predivne prirode Aleksa i učiteljica Marija provode školske dane, reklo bi se otrgnuti od civilizacije, ali kada provedete jedan dan sa njima shvatite da su bezbrižni i otrgnuti jedino od negativnih posljedica savremenog doba. (Naj portal)
