Sve se odigralo kao na filmu. Visoki čovjek u bijelom odijelu i bijelo – plavoj majici upao je u apoteku. Na samim vratima zgrabio je jednog četvrtogodišnjeg dječaka, a pištolj koji mu se stvorio u ruci, uperio je u prestrašene kupce i osoblje apoteke.

“Ovo je pljačka! Da niste mrdnuli! Svi ruke u vis! Da niko nije dotakao telefon! – uzviknuo je prijeteći.

Bio je ponedeljak 30. septembar 1985. godine, oko 14.30 sati. U apoteci sarajevskog “Šoping centra”, zateklo se nekoliko kupaca. Među njima se nalazila i žena sa dvoje djece. Došla je po lijekove. Zamolila je da ostane anonimna, ali nam je isričala:

“Tek što sam krenula sa djecom prema izlazu, na samim vratima “sudarili” smo se sa jednim čovjekom. Bio je pristojno obučen i ništa nije ukazivalo da se iza te spoljašne maske krije kriminalac. Odjednom je zgrabio moga sina za rame. Snažno ga je okrenuo.

“U ruci mu se stvorio pištolj. Povikao je da svi dignemo ruke u vis. Sva sam se ohladila. Gledala sam samo u dijete i pištolj koji je prijeteći stajao iznad njegove glave. Svi ostali su digli ruke.

U jednom trenutku neznanac se trgnuo. Pogledao je oko sebe, nešto promrljao i žurno izletio iz apoteke – priča uzbuđena građanka.

U apoteci su ispričali da je pojava naoružanog čovjeka izazvala veliki strah. U prvi trenutak mislili su da je u pitanju narkoman koji pokušava da na neubičajen način dođe do potrebne doze droge.

Ali, ništa od toga nije bilo. U trenutku, kada je shvatio da se nalazi u apoteci, napadač je uzviknuo:

“Pogriješio sam organizaciju!

Sve je govorilo da je greškom upao u apoteku umjesto u – banku koja se nalazi preko puta.

Policijski inspektori su se za veoma kratko vrijeme, na osnovu opisa očevidaca, utvrdili identitet napadača. Radilo se o njihovom “poznaniku” i kriminalcu Ismetu Muratoviću, zvanom Ičo, koji je već, kao alkoholičar, bio u bolnici na Sokocu. Odatle je pobjegao i uputio se u pljačku.

Samo nekoliko sati nakon pokušaja da se domogne novca, uhapšen je. Prilikom rekonstrukcije tvrdio je da je upao u apoteku – greškom! Namjera mu je bila da uđe u obližnju namku.

“Prislonio sam pištolj djetetu uz vrat. Tako sam mislio da zaplašim sve koji bi se slučajno usprotivili. Dijete je drthalo i bilo mi je žao, pa sam pištolj uperio prema blagajnici. Kasnije sam bacio pravi pištolj i kupio dječiji. Kada me uhvate da to bude olakšavajuća okolnost.

Ičo Muratović je vraćen u bolnicu u Sokolac. Avantura je završena bez težih posljedica. Njegov upad u apoteku umjesto u Banku može izazvati osmijeh, ali sa dosta gorčine. (Naj portal)