Pratite nas

Sudbine

Ukrajinski Romeo i Julija: OKSANI JE RUSKA MINA RAZNIJELA NOGE, ALI JE ZAPLESALA NA VJENČANJU U SUPRUGOVOM NARUČJU (Video)

Published

on

Oksana (23), medicinska sestra iz Lisičanska, podijelila je svoju emotivnu priču. Njoj je ruska mina raznijela noge, ali nije ubila ljubav u njenom srcu. Priiznala je da je imala trenutke slabosti i da nije željela ovako živjeti i biti nekome na teret. No podrška porodice i supruga vratili su je u život.

Oksana i Viktor zajedno su šest godina i imaju dvoje djece. Živjeli su nevjenčano, a na brak su se odlučili nakon njene tragedije. Udala se za Viktora u bolnici, a video u kojem je nosi u naručju tokom prvog plesa rasplakao je svijet. Ovu informaciju je objavio TSN , jedan od najvećih novinskih portala u Ukrajini.

Oksana se udala za Viktora 3. maja u Lavovu, u bolnici. Tokom prvog svadbenog plesa Viktor ju je držao u naručju. Svi su plakali. I on isto. Životi su im se okrenuli 27. marta ove godine kada su se vraćali kući.

“Ovu cestu sam poznavala već dugo. Suprug i prijatelj su stali i ja sam vidjela granatu kako viri iz zemlje, htjela sam mu pokazati, vratila sam se i uspjela samo viknuti:

“Dragi, vidi, kaže Oksana.

“Htio sam plakati, ali nisam mogao, šok, nerazumijevanje da se to događa. Strah od gubitka vrlo bliske osobe. Ona je toliko jaka, nije se ni onesvijestila tada, koordinirala je sve naše akcije. Ruke su mi pale, nisam znao što da radim. A ona viče – zovi hitnu!, ispričao je Viktor.

Oksana je prvo bila odvedena u bolnicu Lisičansk, gdje je prošla četiri operacije – amputirane su joj obje noge i četiri prsta na lijevoj ruci. Zatim su je evakuirali u Dnjipro. Oksana je priznala da joj tih dana nije bilo lako.

“Rekla sam da ne želim tako živjeti, imam dvoje djece, ne želim da me vide u ulozi invalida, nisam htjela biti teret za porodicu. Ali zahvaljujući podršci, shvatila sam: trebam živjeti dalje, – kaže Oksana.

I, odabravši život, pacijentica je aktivno krenula u rehabilitaciju. Vrijedno trenira, nekoliko sati dnevno, i snima svoj trud jer smatra da njen primjer možda može nadahnuti druge koji su se našli u sličnoj situaciji. I ljekari su iznenađeni kako brzo napreduje.

“Bog ne daje iskušenja koja mi ne možemo proći, zato imamo put, idemo po njemu, sve će nam biti u redu – kaže Viktor svojoj supruzi.

Za nekoliko dana Oksanu čeka putovanje u Njemačku, ide na rehabilitaciju s Viktorom.

“On je moja pomoć i podrška, vjerovatno zbog njega tako optimistično gledam na život i nastavljam živjeti, govori nevjesta. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending