Pratite nas

Sudbine

Prijateljski donirao s*ermu bez znanja supruge: SADA ONA TRAŽI DA PRIZNA BLIZANKE

Published

on

Neimenovana 30-godišnja Britanka željela je da postane majka, ali nije joj se svidjela ideja da uključi se*sualno nekog muškarca u to, a još manje da živi kasnije s njim.

Odlučila se na vještačku oplodnju. Ispričala je to 31-godišnjem oženjenom prijatelju koji se velikodušno ponudio da bude donator. Međutim, o tome nije prethodno razgovarao sa suprugom, niti joj je kasnije rekao da je donirao svoju spermu prijateljici.

Sve su obavili u licenciranoj klinici i dogovorili da u budućnosti on neće biti dužan za plaćanje alimentacije niti će imati bilo kakve obveze prema njoj i tom djetetu.
“Nikad mi nije palo na pamet da bi se on ponudio da bude donator bez znanja svoje žene. Sad sam u 33. nedjelji trudnoće s djevojčicama, i to bliznakinjama.

Oduvijek sam željela djecu, ali nisam mislila da ću ih imati jer sam ase*sualna osoba. Međutim, počela sam se osjećati dovoljno stabilno da sama donesem dijete na svijet – ispričala ona je na Reditu.

Kad sam prijatelju, kojeg znam još iz srednje škole, objasnila na koji način planiram da postanem mama, sam se ponudio biti donator ‘kako spermu ne bih dobila od nekog anonimnog i kako ne bih morala da provjeravam istorijut bolesti’ – nastavila je ona.

Pristala sam, ali sam mu jasno dala do znanja da on neće imati roditeljsku ulogu u djetetovom životu, u najboljem slučaju može postati počasni ‘ujak’ zbog našeg prijateljstva. Bio je sretan zbog ovakvog dogovora. Nije mi palo na pamet da bi to ponudio, a da prije toga nije porazgovarao sa svojom ženom – dodala je ona.

Obavili smo to u klinici koju je odobrila Uprava za humanu oplodnju i embriologiju (HFEA – Human Fertilisation and Embryology Authority), a dio procesa bilo je i potpisivanje papira po kojima on nema nikakva zakonska prava ni obaveze prema bebama – prisjetila se.

Postupak je bio uspješan. Iako se nije nadala bliznakinjama, već jednom djetetu, sretna je zbog toga. Nedavno je odlučila da se zahvali prijatelju i njegovoj supruzi na svemu.

“Izvela sam ih na večeru, da im zahvalim što su to učinili za mene i kako bismo proslavili što sam u trećem trimestru trudnoće. Ali, njegova supruga ostala je zbunjena nakon što sam spomenula razlog večere. Potom se jako naljutila i tražila objašnjenje: ‘Zašto smo to krili od nje?’. Bila sam jednako šokirana kao i ona – rekla je.

Sad su obje žene gledale u njega, a trudna prijateljica ga je pitala:

“Pa zar nisi rekao ženi za to?”.

Pokušavao je da objasni i meni i njoj kako je mislio da to nije važno jer uopšte nema prava prema toj djeci. Njegova supruga se zbog toga još više naljutila. Rekla mu je da joj nije nimalo prijatna činjenica što će njihov šestogodišnji sin imati sestre koje mu zapravo i nisu sestre – pojasnila je.

“Sad njegova supruga želi da se dio našeg dogovora promijeni i da on ima pravo glasa vezano za bliznakinje. Uglavnom, nas troje smo se na kraju jako posvađali. Njegova supruga je čak postala sumnjičava i pitala je:

‘Zašto bi mi on uopšte ponudio tako nešto?’.

Cijela situacija se zakomplikovala. Osjećam se krivom iako znam da nisam kriva. Trebao je o tome najprije porazgovarati sa ženom – dodala je ona, prenosi “Daily Mail”. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending