Pratite nas

Sudbine

Uinat Hercegovcima – bosanske lijepe priče: FRA MIRKO MAJDANDŽIĆ NA IFTARU KOD DERVIŠA SALEMA ŠEHOVIĆA U VUKELJIĆIMA

Published

on

Da u Bosni još uvijek nisu ugasili ljudskost i plemenitost, kazuje i lijepa priča iz Vukeljića kod Fojnice. Dolazi nam iz ekije u Vukeljićima kod Fojnice, gdje je i ovog ramazana s radošću dočekan fra Mirko Majdandžić, gvardijan Franjevačkog samostana u Fojnici, istinski bosanskohercegovački patriota, jedan od heroje iz vremena opsade Sarajeva i čovjek koji nesebično radi na širenju pozitivnog ozračja, pomirenja i saradnje na principima međusobnog poštovanja i uvažavanja.

„Evo i drugi put na iftaru kod brata Salema u Vukeljićima. Dragi Bog nas je stvorio da njegovu dobrotu dijelimo jedni s drugima. To nam je dužnost od Stvoritelja. Saleme, brate, tebi i tvojoj obitelji od srca hvala. Selam tebi i tvojima i neka vas prati mir i dobro“, zapisao je u svojim utiscima s ovog susreta dobri fra Mirko.

Svi smo mi putnici prema Stvoritelju. Braća smo i sestre sa zadaćom ovo putovanje učiniti lakšim i ljepšim. MIR I DOBRO NEKA NAS PRATE!“, podvukao je fra Mirko.

U njihovom višestoljetnom iskustvu na ovim prostorima, franjevci i sufije mogu se nazvati istinskim, pa i, po mnogim mišljenjima, najkonzistentnijim čuvarima duhovnosti ovih prostora, duha Bosne.

Franjevci su uvijek bili “vjerni Bogu i vjerni Bosni”, kako bi rekao pokojni fra Petar Anđelović, dok se dolazak sufija na tlo Bosne i Hercegovine, također, veže za vrijeme prije pojave Osmanlija i islama. No, ono što je važnije jeste da se i za jedan i drugi oblik duhovnosti, služenja Bogu, može vezati istinska težnja u smislu razvijanja duha tolerancije i zajedništva u ovoj zemlji.

Selo Vukeljići, udaljeno oko 13 kilometara od Fojnice, jedno je od najpoznatijih sufijskih mjesta u Bosni i Hercegovini. Tekiju u Vukeljićima je u 18. stoljeću dao izgraditi šejh Husein-baba Zukić. I danas jednako okuplja derviše iz cijelog svijeta, željnih mistike i duhovnosti. Štaviše, Vukeljići su jedno od tri najpoznatija muslimanska dovišta u Bosni i Hercegovini.

Osim tekije, veliku ulogu u historiji ovog sela igra i medresa, koja je danas pretvorena u muzej u kojem se mogu pronaći važni podaci o porculanu iz Anadolije, umjetnosti obrade metala, kaligrafiji, o etnologiji. O dervišima, njihovom životu, muzici, simbolima.

Sada je ovo selo bogatije i za još jedan muzej i sahat-kulu, koje je dao izgraditi bh. novinar Salem Šehović, kako bi generacijama koje dolaze ostavio neizbrisiv pečat svog postojanja, te sačuvao bh. tradiciju od zaborava. Odrastao je u šejhovskoj, a potom i u derviškoj porodici.

Njegov čukundjed, spomenuti Husein-baba Zukić, pamti se kao prvi graditelj tekije u selu. Odrastao je u porodici s još osmero braće i sestara. Kada je imao samo šest godina, preminuo mu je otac Edhem, pa je brigu o brojnoj porodici preuzela majka Fatima. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending