Pratite nas

Razglednice

U Srbiji postoji “Drvo zla”: ONAJ KO OTKINE GRANČICU ILI UBERE PLOD UMIRE U STRAŠNIM MUKAMA, RAĐA NAKAZE, OSTAJE BEZ IMETKA

Published

on

Vjerovali ili ne… Onaj ko ovom drvetu pomisli bilo šta ružno, dogodi mu se nešto veoma neprijatno, ukoliko ga dodirne, doživi neku nesreću, a ako otkine grančicu, liščicu ili jabuku – gine isti dan, zapali se, rodi mu se dijete nakaza ili sahrani cijelu porodicu!

To u Šumadiji zna svako, pa sa strahopoštovanjem prolazi putem pored čudnovate jabuke i vodi računa šta će o njoj da ispriča. Stoga ljudi najradije ništa o svim čudima vezanih za ovo drvo ne bi govorili, ali su im puna usta zastrašujućih priča kojima bi druge upozorili na opasnosti.

Kako prenosi “alo rs” mnogi mještani tvrde da su pored drveta zla, koje još nazivaju gumasto drvo, alovito drvo, sveto drvo, viđaju utvare u crnom, da im se kola tu kvare, tvrdeći pritom da je to bez premca najmističnije mjesto u ovom području. Tu se stalno dešavaju natprirodne stvari. Nalazi se blizu Rekovca, u selu Oparić, tačnije pored druma koji od Kragujevca vodi za Trstenik, baš uz sam put. Visoko je oko tri metra, široko oko tri i po, a toliko je neobično da ga svako primijeti.

Pred drvetom zla bez riječi ostaju i nevjerne Tome, kada se uvjere u jedan rebus, a to je da lišće ne opada u jesen i ostaje zeleno i zimi. Jabuke su vrlo sitne i neobičnog oblika.

Malo je reći da je drvo zla neobičnog oblika, prije bi se moglo reći čudnog, guste i teške krošnje pod teretom ploda se protežu do zemlje.  Svi zaziru od drveta zla, ali i svi koji su čuli legende o njemu, plaše se njegove moći, pa ga smatraju svetim.

Kada je jedna firma željela da posiječe drvo zbog zidanja puta, mistično se kvarila električna testera, pa su odustali od te trase. Svi u ovom kraju pričaju i da je jednom čovjeku koji je pokušao da odsiječe granu, drvce upalo u oko i izbilo mu. Jedan bračni par priča da je pograbio grančice kako bi uredio se okoliš i zapalio vatri, a ženu je zahvatio plamen i mjesecima se oporavljala od opekotina.

Mnogi ovo drvo nazivaju gumasto drvo jer se sjekira čovjeka koji je pokušavao da ga odsiječe, odbijala o stablo kao guma. Mještanin koji se odselio u grad pohvalio se kako će da donese granu. Krenuo je svojim automobilom, ali kada je htio da se zaustavi kraj jabuke, sletio je s puta.

Levčani pronose priču o tome kako je knez Miloš, jašući konja, zastao da se odmori u hladu drveta. Čim je nastavio put, konj se sapleo i polomio prednju desnu nogu. Kažu da je tada rekao: “Zloćudnog li drveta, ljudi. Nigdje ni rupe, ni rova, a konj mi slomi nogu”.

Postoji i legenda da je hajduk Stevan Jakovljević iz Belušića legao pod drvo da se odmori, a kada se probudio dugo nije mogao da otvori oči. Zbog spavanja pod zloćudnim drvetom ostao je razrok.

Priča se da je jedan Levčanin vraćajući se sa slave, pijan lomio grane drveta, pa je dobio djecu nakaze. (Naj portal/Foto: Alo)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending