Pratite nas

Sudbine

‘To su divne životinje”: AJAS KAZIĆ U DOMU UZGAJA ZMIJE I GUŠTIJERE

Published

on

Ajas Kazić (19) iz sela Čaplje, nadomak Sanskog Mosta, gaji neobičnu ljubav prema gmizavcima, te drži i uzgaja nekolicinu zmija i guštera u svojoj porodičnoj kući.

“Od malena volim ove čudesne životinje, a želja mi je da ih nabavim i uzgajam što više. Trenutno u svojoj kolekciji imam četiri zmije i dva guštera, kao i jednog škorpiona, sve su to divne životinje i ne zahtijevaju previše”, kaže Kazić.

Dodaje kako zmije i guštere trenutno drži u plastičnim kutijama, koje su neuslovne, te da ima planove da izradi specijalni terarijum za njih i da im stvori autentični ambijent.

“Zmije koje trenutno posjedujem nisu otrovnice, ali i njih planiram u svojoj kolekciji u budućnosti. Trenutno imam dva kukuruzna smuka, loptastog pitona, a nedavno sam nabavio i udava. Radi se o ženki koja je malo agresivnija i nije za početnike. Ona je sada još mala, a dostići će dužinu od preko dva metra i težinu od oko 15 kilograma”, objašnjava Kazić.

Dodaje kako briga o zmijama i gušterima nije zahtjevna, hrane se jednom ili dva puta sedmično, a hrana koju koriste su sitni glodari i crvi.

“Sve se ovo nalazi u početnoj fazi, a ono što planiram jeste izgradnja velikog terarijuma s podnim grijanjem i odgovarajućim biljkama, mjestima za skrivanje i svim onim što je neophodno za normalan život gmizavaca”, dodaje mladić.

Kaže kako je njegova odluka najprije podijelila mišljenja unutar porodice, jer je majka bila izričito protiv gmizavaca, ali su ga u svemu podržali otac i brat Emrah, koji također vodi brigu o životinjama.

Na svome Facebook profilu Kazić je pozvao sve građane koji vole gmizavce i egzotične životinje da ga slobodno posjete, te ističe svoje zapažanje kako se odrasli mnogo više plaše zmija nego djeca, pišu Nezavisne

“Najmlađi su znatiželjni, bez straha uzimaju zmije i igraju se s njima. Još jednom napominjem da ove zmije nisu nimalo opasne i one se vole igrati”, tvrdi mladić.
Ističe kako o zmijama i gušterima postoji mnogo predrasuda koje uopšte nisu tačne.

U mitologiji mnogih naroda zmije su predstavljene kao loše, ali su zapravo iznimno drage i korisne životinje, izuzetno važne za očuvanje biološke raznolikosti i ravnoteže, kaže ovaj neobični mladić. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending