Pratite nas

Razglednice

Svi se žele njime provozati: SPORI VOZ KOJI NIKOME NE TREBA

Published

on

Koja vam je asocijacija na nevjerovatno spori voz? Ne, ovo nije domaća priča – riječ je najsporijem vozu u Indiji. No, niko u toj zemlji ne koristi planinski voz Nilgiri da bi stigao od tačke A do tačke B, nego iz čistog užitka vožnje.

Teško je odlijepiti pogled kroz prozor “plave planine”, što u prijevodu znači njegov naziv, prema plavičastoj nijansi koju sunce baca na brežuljke. No lokalci mu tepaju da je “voz igračka”, a vjerovatno ne postoji željeznica koja tako vjerno slijedi dobru staru izreku da nije poenta u stizanju na odredište – nego užitku putovanja, prenosi punkufer.hr.

Porodice koje gužvaju glave na prozorima kako im ništa ne bi promaklo, uzbuđeno aplaudiraje i vika kada voz uđe u mračne tunele te poneki “oooo” i “aaaa” nakon što se se priroda otkrije u punoj ljepoti iskustvo je za pamćenje. I zaista, Nilgiri je poput vožnje zabavnim parkom kroz 16 tunela, 250 mostova i 208 serpentina planinama Sahyādrim, odnosno “Dobronamjernim planinama”.

To indijsko gorje koje se proteže od sjevera prema jugu duž zapadne ivice visoravni Dekan u zapadnom dijelu zemlje zbog iznimnih ljepota i vrijednosti zaštitio je UNESCO.

Sahyādri planine nastale su prije 150 miliona godina i imaju jedinstvene geomorfološke karakteristike, a jednako je jedinstven i voz koji njima prolazi jer putuje brzinom od oko 10 kilometara na sat.

Rutu Mettupalayam-Ooty od 46 kilometara prolazi za otprilike pet sati. Vožnja prvom klasom košta oko 6,5 eura, a odlučite li se za manje luksuznu varijantu, bez jastučića na sjedištima, platit ćete upola manje.

Na putu ćete vidjeti Ooty, jednu od najstarijih planinskih željezničkih stanica u Indiji koja potiče još iz doba kada su se bogati Britanci ljeti skrivali od nesnosnih vrućina i zagušljivih ulica i odlazili na više nadmorske visine.

Danas je Ooty prenapučen gradić s ostacima kolonijalizma koji se gubi u urbanom kaosu. Osim gradova, putnici vide i plantaže čaja s radnicima nagnutima nad lišćem, vodopade koje stvaraju monsuni, te ako imaju sreće i pokojeg bizona ili slona u šikari.

Na stanicama koje se izmjenjuju ljudi silaze kako bi prošetali i protegnuli noge ili fotografisali dolijevanje vode u parnu lokomotivu, sažvakali pokoji ljuti popečak i utažili žeđ vrućim čajem te nakon toga odspavali u ljuljajućem vozu kojem se nigdje ne žuri. (Naj portal)

Razglednice

Njih dvoje imaju jedinstven stil života: ŽIVE BEZ STALNOG DOMA, ČUVAJUĆI TUĐE KUĆE PO SVIJETU

Published

on

Jedan britansko-američki bračni par pronašao je jedinstven način života – nemaju stalni dom niti troškove stanovanja, već putuju svijetom čuvajući kuće i stanove nepoznatih ljudi. Zauzvrat, imaju besplatan smještaj i brinu o ljubimcima i biljkama vlasnika dok su oni odsutni.

Ovaj način života omogućava im da uštede na troškovima stanovanja, što im odgovara, i ne planiraju da stanu.

“Oboje volimo putovanja, a ovakav stil života privlačio nas je od samog početka. Upoznali smo se 2013. dok smo oboje živjeli u inostranstvu, i odmah smo zavoljeli ovu ideju. Čuvanje nečijeg doma uglavnom uključuje brigu o kućnim ljubimcima, biljkama, održavanje sigurnosti i higijene doma, a sve u zamjenu za besplatan smještaj – objašnjava Ejmi Hornsbi.

Do sada su obišli oko 15 zemalja i stekli brojne prijatelje, među kojima su i ljudi i životinje. Ovako mogu da putuju polako i posjećuju manja mjesta i sela koja bi kao turisti vjerovatno propustili.

Putujući i boraveći u tuđim domovima, oni rade na daljinu – Ejmi kao slobodni pisac, a njen suprug kao učitelj engleskog jezika. Iako su daleko od klasičnog doma, ovakav način života omogućava im minimalne troškove dok istražuju svijet i zarađuju.

Ona i njen suprug prvi put su čuli za ovakav način putovanja dok su živjeli u Južnoj Koreji, a zatim se preselili u Poljsku. Kroz preporuke i grupe na društvenim mrežama, pronašli su ljude kojima je bila potrebna briga za kućne ljubimce tokom njihovog odsustva. Tako su stekli prve preporuke, što im je kasnije pomoglo u prijavama na platforme za čuvanje kuća.

Prve zadatke dobili su u Engleskoj, gdje su čuvali mačke, a potom i papagaja. Ovaj način života brzo je postao njihova svakodnevica, a sa mnogim vlasnicima su ostali u kontaktu. Dvoje vlasnika čak su im bili svjedoci na vjenčanju tokom pandemije.

Poslije više od 50 čuvanja, znaju šta im odgovara. Uživaju u minimalizmu, brizi za prelijepe životinje i stvaranju jedinstvenih uspomena. Povremeno moraju popuniti praznine sa nekoliko noćenja u hotelima, ali ih to ne ometa u njihovom načinu života.

Tokom pandemije su pokušali da se skrase u Engleskoj, ali ubrzo su shvatili da im to ne odgovara. Vratili su se putovanjima, prodali svoj namještaj i nastavili sa životom bez stalnog doma.

Iako mnogima ovakav način života nije razumljiv, Ejmi i njen muž ga istinski vole i vjeruju da je život prekratak da bi se živjelo po tuđim očekivanjima, prenosi Business Insider. (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending