Među hiljadama onih što su vijekovima koračali od Bosne ka Meki, odgovarajući na praiskonski poziv da obave svetu dužnost, neki su Bošnjaci pravili i putopise, bilježeći gradove i sela, mora i pustinje putne rute i sredstva potrebna za odlazak na hadž. U bošnjačkoj književnosti izdvojio se s vremenom poseban tematski žanr putopisa koji u središtu svog zanimanja ima hadž.

Autor Đevad Koldžo u djelu “Tragovi bosanskih hadžija” sakupio je podatke o tome kako su kroz historiju hadžije iz BiH odlazile na hadž. Tako prenosi da je prvi odlazak iz Bosne zabilježen 1557., pune 94 godine nakon što su Turci u potpunosti zauzeli BiH. Pripovijeda se da je prvi hadžija iz Bosne bio Mehmed Sarač. Živio je u Šejh-Ferahovoj mahali u Sarajevu. Nije zabilježeno kada se vratio s hadža niti kojim je putem hodio.

Prvi bosanskohercegovački hadžija koji je iza sebe ostavio pisani trag o obavljanju pete islamske dužnosti je hadži Jusuf Livnjak, koji je hadž obavio 58 godina nakon Mehmeda Sarača. U svom putopisu opisao je sve moguće lokalitete kroz koje je proputovao.

Put je trajao godinu i deset dana, a Livnjak je obilazio znamenita mjesta i opširno zapisivao svaki detalj svoga puta, uključujući manje i veće gradove i mjesta, sela i zaseoke, čak i konake u kojima je odsjedao i koja je vidio.

Kada je stigao u Carigrad, napisao je da “nema ni riječi ni pera koji može opisati ovaj prelijepi grad”, a pri dolasku u Meku i Medinu od ushićenja je propjevao, pa opisao Harem-i Šerif, Mekam-i Ibrahim i Kabu u prelijepim stihovima.

U svome dnevniku, koji je pisao na turskom, a koji je na bosanski jezik preveo Mehmed Mujezinović, ostavio je trajan dokument iz kojeg su prikupljeni podaci pomoću kojih je napravljena karta sa svim stazama kojima se kretao.

Na put je krenuo iz Sarajeva 20. juna 1615., a vratio se 1. jula 1616. Na konju je putovao do Istanbula, odakle je lađom, konjem ili kamilom preko Rodosa stigao do Aleksandrije, a potom do Medine i Meke. Za vrijeme putovanja hadži Jusuf je prenoćio u 119 različitih konaka.

Hadži Jusuf Livnjak (sin Mehmedoviv) iz Livna je napisao prvi putopis s hadža 1615. Godine. Bio je mujezin Lalapašine džamije u Livnu, a iz putopisa saznajemo da je, baveći se “dozvoljenom trgovinom”, zaradio 18 hiljada akči te je sa svojom braćom, kao “nejaki i siromašni rob Božiji potreban milosti Stvoritelja”, krenuo obaviti svetu islamsku dužnost hadža. U Bosnu se vratio nakon godinu i deset dana u torbi noseći svoje dragocjene putničke zabilješke.

Putovao je carskim putem (stambolskom džadom) do Novog Pazara, preko Prištine u Istanbul. Lađom je nastavio do Aleksandrije pišući o brojnim otocima Egejskog, Mramornog i Sredozemnog mora. Ploveći Nilom, stigao je do Kaira i karavanom nastavio do Sueza, zatim se ponovo ukrcao na lađu i preko Crvenog mora stigao u Džidu i uskoro do svog konačnog cilja – Meke i Medine.

Krenuli smo sa prvog konaka, izljubivši ruke dobrih ljudi i s njihovom dovom otputovali smo sa čaira našeg prijatelja Husejn-spahije i zatim prispjeli u Ramu kod naših efendija Džafer-bega i Ibrahim-bega i tu konačili. Oni su nas neobično lijepo primili. Iza toga smo u nedjelju prispjeli na konak kod našeg prijatelja Hadži Osmana u Prozoru gdje smo zanoćili na njegovom čairu i tu ostali i u ponedjeljak. U utorak smo došli u Dusinu, a potom u Šeher-Sarajevo i tu se zadržali tri dana”, opisuje Livnjak dio putovanja kroz Bosnu i Hercegovinu.

“Zatim smo u subotu krenuli iz Sarajeva i stigli na konak u Praču gdje smo ugledali mlađak mjeseca džumadel-ahira [28. VI. 1615]. Odatle smo stigli u kasabu Čajniče. To je lijepa i uredna manja kasaba. Između Prače i Čajniča nalazi se kasaba Goražde pokraj koje protiče velika rijeka Drina. Iz Čajniča smo prispjeli u Pljevlje (Taslidžu). To je isto tako lijepa i uredna kasaba. U njezinoj čaršiji se nalazi krasna džamija, u kojoj smo vidjeli pet primjeraka lijepo pisanih Kur’ana. Pred džamijom su veliki mramorni stubovi i lijep šadrvan. Iz Pljevlja smo došli u Prijepolje kraj kojeg protiče velika rijeka Lim, zatim smo prispjeli u Sjenicu, pa u Jeni-Pazar [Novi Pazar], također lijepu kasabu. U polju kraj Pazara teče velika rijeka Ibar.

Hadži Jusuf Livnjak, uz izuzetnu sposobnost opažanja i bilježenja, nesumnjivo je bio obrazovan čovjek, a Muhamed Mujezinović kaže da je iza njega ostao i jedan kalendar (rozname) u kojem su mjeseci bilježeni na narodnom jeziku te bez sumnje ustvrđuje da se mujezin Lala-pašine džamije bavio i astronomijom. Štaviše, Hadži Jusuf, kao graditelj sunčanog sata na Lala-pašinoj džamiji, smatra se prvim astronomom u BiH. (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Trebinjske razglednice: DOLAP ILI “KOLO” IZUM KOJEG SU SA NILA U HERCEGOVINU DONIJELE HADŽIJE