Pratite nas

Razglednice

Smatraju se najljepšim ljudima na svijetu: A DA BI OSVOJILI NAJLJEPŠU DJEVOJKU PLEŠU I SMIJU SE PO CIJELI DAN!

Published

on

Samo zamislite jarkocrveno sunce koje zalazi na horizontu… Veoma je toplo, a vi se spremate da zaspite nakon duge šetnje pustinjom… Umor je tu, ali i osmjeh jer znate da će kada se sutra probudite prisusutvovati muškom plesu momaka za ženidbu, koji se smatraju naljepšima.

Tako žive Fulani, odnosno Fulbe, najbrojnije nomadsko pleme na planeti, koje sebe smatra najljepšim narodom na svijetu.

Njihov život je potpuno drugačiji od našeg, i evo kako izgleda:

Jedna od pogrupa Fulani plemena, Vodabi, ima godišnji festival pod nazivom Gerevol (Guérewol), koji turisti iz svih krajeva svijeta dolaze da vide. To je zapravo muško takmičenje u ljepoti. Mladi ljudi oblače odjeću jarkih boja i biraju specijalan nakit za nju. Završni detalj je prelijepo pero na glavi…

Tokom festivala, mladi muškarci igraju da bi impresionirali djevojke. Glavni standard ljepote muškarca jeste visina, bijeli zubi i oči, i ti muškarci uvijek imaju najveće šanse da privuku pažnju djevojaka. Zato muškarci tokom plesa često pokazuju zube i kolutaju očima.

Snaga i izdržljivost takođe su važni faktori, pa muškarci igraju satima da bi privukli ljepotice. Zahvaljujući ovom festivali, pleme Fulani smatra sebe najljepšim narodom na svijetu.

Vodabi vjeruju u reinkarnacije i izuzetno cijene ljepotu. Prije nego što je izmišljen festival Gerevol, muškarci su se satima pripremali za proslave kako bi izgledali savršeno. Zbog toga se Vodabi smatraju, između ostalog, i najuobraženijim ljudima na svijetu.

Fulani nikada nisu prihvatili generalni standard kada je riječ o odijevanju. Njihov stil oblačenja zavisi od regije iz koje potiču. Na primjer, Vodabi koji žive u Nigeriji i Kameronu, nose veoma upadljivu šarenu dugačku odjeću sa zanimljivim vezom i bogato ukrašene ogrtače.

Životinje su za ovaj narod izuzetno važne – na primjer, tokom ceremonije vjenčanja, mladin otac predaje jedno od svojih krda mladoženji, kao znak da prihvata brak. Nakon toga, slijedi ceremonija po imenu kabal, na kojoj ni mlada ni mladoženja ne prisustvuju.

U plemenu Fulani postoje brakovi koji se sklapaju prije nego što se mladenci uopšte rode. Roditelji obećavaju bebe jednu drugoj, a vjenčavaju se kada uđu u pubertet.

Muškarcima je dozvoljeno da imaju četiri žene. Porodica se obično sastoji od muškarca, njegovih supruga i njihove djece, i svi se obično dobro slažu. Takvi brakovi donose i bogatstvo – muškarac spaja svoja krda životinja sa krdima koja dobija na poklon od očeva svojih žena, pa se tako može dostići bogatstvo i do pola miliona dolara.

Svaka mlada koja donese krdo životinja u brak ima svojevrsnu garanciju preživljavanja u slučaju da odluči da ostavi muža. Životinje im služe da bi od njih uzimali mlijeko i druge proizvode, kao i da bi iste prodavali ili mijenjali za nešto drugo.

Fulani vjeruju da svaki brak treba da donese puno djece. Vjenčavaju se veoma mladi i ne koriste nikakvu kontracepciju.

U Vodabi podplemenu, roditelji ne smiju da razgovaraju direktno sa svoja prva dva djeteta, o njima se obično brinu bake i deke.

Preko dana, muž i žena se ne drže za ruke i ne smiju da pričaju o ličnim stvarima.

Za djecu se brinu žene, muškarac to po pravilu ne radi. Kada djevojke odrastu, počinju da pomažu majkama da se brinu o ostaloj maloj djeci. Najpopularnija igra koju djevojčice igraju jeste nošenje lutki preko ramena. Kada odrastu, lutke zamjenjuju malom braćom ili sestrama.

Djeca se tretiraju veoma delikatno i pažljivo, zbog čega su rijetko poslušna.

Odrasli čuvaju djecu od svakog mogućeg emocionalnog problema. Žene su ujedno i učitelji. Vjeruje se da su mnogo strpljivije od muškaraca i da su uvijek spremne da pokažu razumijevanje i saosjećanje.

Od ranih godina, djevojčice se uče da budu lijepe. Već sa dvije ili tri godine nose pirsinge na ušima, i to 6 na desnom uhu i 6 na lijevom. Čim djevojčica nauči da hoda, žene je stavljaju u centar kruga, plešu i traže povratnu informaciju od djeteta, kako bi djevojčica naučila da pleše.

Prelaz u odrasli život nastupa veoma polako. Već sa 5 godina, djevojčice se uče moralnim vrijednostima. Usađuje im se da moraju da poštuju starije, da ne smiju da kažu ni riječ pred roditeljima budućeg muža, da mladoženju ne smiju da gledaju u oči… (Naj portal/ FOTO: SHUTTERSTOCK)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending