Pratite nas

Sudbine

Sklanjaj za sobom, ili ću te ostaviti: ŽENA ME JE OSTAVILA ZATO ŠTO NISAM OPRAO ČAŠU

Published

on

Metju Frej danas je stručnjak za veze i pisac koji se bavi temom ljubavnih veza, a prije toga bio je samo muškarac kojeg je žena napustila zato što je stalno ostavljao upotrijebljene čaše pored sudopere.

U tom trenutku, smatrao je da je njena odluka “nerazumna i smiješna”, ali devet godina kasnije, uvjeren je da je njegova žena donijela “mudru odluku”. Kada ga je supruga napustila, Metju je imao 34 godine, a sa sobom je odvela i njihovog sina.

“Šta sam to tako strašno uradio? Kako sam se ponašao prema svojoj sirotoj ženi? Pa… često sam ostavljao upotrijebljene čaše pored sudopere”, započeo je on priču na svom blogu koji je ubrzo postao veoma popularan.

On je priznao i da je često ostavljao korišćene tanjire tek nekoliko centimetara od mašine za sudove, ponekad je zaboravljao da skloni svoju odjeću – eto, to su bili razlozi zašto ga je žena napustila, ili je barem tako izgledalo.

Metju kaže da je strpljivo čekao da mu se žena vrati i shvati da je “nerazumno” da odbaci njihovu 12-godišnju vezu zbog nekoliko beznačajnih stvari, ali to se nije desilo. Naprotiv, nakon nekog vremena, on je shvatio da nije prljava čaša pored sudopere to što je mučilo njegovu ženu, iako joj je to definitivno smetalo. Nije bila stvar ni u prljavoj odjeći na podu, već je stvar bila u tome šta joj je poručivalo takvo njegovo ponašanje.

“Možda je ona donijela odluku ne razmišljajući kako će to da utiče na mene ili našeg sina, ali ja nikada nisam razmišljao kako moje ponašanje utiče na nju. Te četiri sekunde koje nisam izdvojio da stavim čašu u mašinu za sudove su mi očigledno bile važnije od nje”, kaže Metju, dodajući da mu se život raspao u komadiće kada ga je žena ostavila.

Dok je ona nastavila svoj život i našla novog partnera, on je tugovao, sve dok jedne noći nije pozvao svog terapeuta koji ga je ohrabrio da svoja osjećanja prenese na papir. I poslušao ga je, samo što je to objavio na internetu i tako je pokrenuo svoj blog, a nakon što su brojni muškarci podijelili svoje priče, shvatio je da je mnogo onih koji imaju isti problem koji su imali on i njegova žena.

On je naučio da, suprotno uvreženom mišljenju, brakovi se ne završavaju iznenada, već postepeno, a razlog zašto što mnogi ne vide je “taj što mnogima od nas nedostaje najvažniji sastojak za sretan brak – empatija”.

“Nisam shvatao da je moja žena svaki put bila bliže okončanju našeg braka kada bi vidjela čašu koju nisam sklonio, jer sam tvrdoglavo odbijao da sagledam stvari iz njene perspektive”, iskreno kaže Metu.

Ovaj stručnjak za veze ističe da se tako ponašao jer je smatrao da žena treba da ga poštuje samo zato što su vjenčani, a dodaje i da biste se iznenadili kada biste znali koliko je muškaraca koji dijele takav stav prema braku. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending