Pratite nas

Zanimljivosti

Sjećate li se Nizame Al Raise, bosanske gatare, kojoj je muž otkinuo pola uha: ŽIVA SAM, IMAM 4 „UHETA“, ALI NEMAM NOGU

Published

on

Oko 40 godina je samozvana iscjeliteljka Nizama Al Raisa, kao vidovnjakinja i gatara, pomagala narodu i to zamislite skoro nepismena žena – liječenjem uz pomoć Kur'ana. U jeku najveće euforije, kada je čak imala i svoje radijske i TV emisije, početkom ovog vijeka njoj se nije moglo proći ispod 300 do 500 eura za samo kraći razgovor i eventualni dogovor za tretman kod „Kraljice Balkana“, kako je tada sebe prozvala.

Nizama je dugo vremena živjela i radila u okolini Srebrenika, a onda se preselila u Brčko, gdje i danas, doduše manjim intenzitetom, radi s klijentima. Oboljela je od šećerne bolesti, koja je na nju ostavila vidnog traga. Zbog „podivljalog“ šećera, ljekari su joj amputirali nogu.

„Priča se da nemam uha, a imam oba i dobro čujem. Ali, nažalost, nemam jednu nogu – kazala nam je u veoma neprijatnom telefonskom razgovoru Nizama Al Raisa, nakon to smo je podsjetili na novinska pisanja od prije desetak i više godina, kada su objavljeni članci da joj je muž odsjekao pola uha, nakon što je uhvatio sa švalerom u porodičnoj kući.

Najmanje što smo očekivali su psovke od žene koja se predstavlja i kao iscjeliteljka koja uz pomoć Kur'ana pomaže ljudima, ali pretrpili smo salve uvreda, prijetnji i psovki koje ne možemo prenijeti našim čitateljima. Uistinu su vulgarne i proste. Nizama je zapjenila i nije birala riječi kojima vrijeđa novinara, dodajući da teško živi nakon nesreća koje je preživjela (krađa novca, sukobi sa sestrom Merimom koja takođe živi u Brčkom i bavila se gatanjem, bračni problemi, ali i sukobi sa klijentima koje je prevarila, zbog čega je u nekoliko navrata bila u jako nazgodnim situacijama.

Bilo kako bilo i bez obzira na Nizamino prostačko ponašanje, ona nam je u video snimku pokazala da ima oba uha, ali nije željela da otkrije da li je uz pomoć „estetičara“ vratila u prvobitno stanje svoj slušni organ. Ona i dalje negira da ima sestru Merimu, koja je za nju odavno „umrla“. A upravo ta sestrinska netrpeljivost je, po svemu sudeći, i bila presudna da u javnost dospije priče o Nizaminom uhu.

Naime, na svaki spomen magične Merime, Nizama kao da dobije osip i brčansku vidovnjakinju počne nazivati prevaranticom i neznalicom. Na te priče Merima odgovara – pitajte Nizamu gdje joj je polovina uha?

Prema toj priči, Al Raissa je ostala bez polovine lijevog uha. Zubima joj ga je otkinuo, sada već bivši suprug, kada ju je našao sa ljubavnikom u porodičnoj kući. Nizama je završila na tuzlanskoj hirurgiji, gdje su joj pokušali spasiti ostatke uha, a suprug se više nikada nije vratio u porodično gnijezdo.

Tragom ove informacije pokušali smo ostvariti kontakt sa srebreničkom gatarom. Nizama nije dozvolila da slikamo oba njena uha, ali nam je u dužem telefonskom razgovoru ponudila svjedoke, koji su tada horski za portal „aura.ba“ odgovarali na njena pitanja.

“Narode, imam li ja dva ‘uheta'”, upitala je Nizama svoje svjedoke.

“Imaš”, odgovoriše oni.

“Ljudi, je li ja imam četiri ‘uheta'”, nastavlja pitati Nizama.

Prisutni odgovoriše da ima, mi s ove strane telefonske žice, priupitasmo:
“Kako četiri uha”, a ona će:

“Ja imam i četiri oka. Sve mogu da vidim, čujem i uradim! Ja sam, dragi gospodine vještica. Krv pijem kao vino. Slađa mi je od vina“, hvalila se Nizama i obećala da će se sa našim urednikom sresti negdje u četiri oka.

Puštajući zastrašujuće krikove i neartikulisane glasove, vjerovatno želeći da ostavi utisak da je vještica i čarobnica, Nizama je našem uredniku poručila da će mu dolaziti u snove i od života napraviti pakao.

“Ako nikada nisi imao posla s vješticama, sad ćeš imati”, poručila je.

Nizama je jedno vrijeme „harala“ medijima u regiji i nakon što su joj lopovi iz kuće u aprilu 2018. godine u naselju Cerik ukrali oko 115.000 eura. Tada je podignuta optužnica protiv E. B. (29) iz Sarajeva i A. M. (34) iz Brčkog. Optuženi su se bijelim “audijem” dovezli pred nekadašnji salon namještaja koji je Nizama preuredila u luksuzni stambeno-poslovni prostor. E. B je razbio staklo na vratima prostorije u kojoj su se nalazili pretinci, a u kojima je proročica čuvala novac. Za to vrijeme A. M. je imala ulogu da bude ispred objekta i pažljivo gleda da neko ne naiđe.

Kada su uzeli plijen, zajedno su vozilom pobjegli u pravcu Tuzle. Brčanski istražitelji, u saradnji s kolegama iz drugih kantona, pokrenuli su veliku istragu koja je trajala više od tri mjeseca. To je, na kraju, rezultiralo rasvjetljavanjem spektakularne pljačke i identifikacijom lopova. Interesantno je da su istražioci čak uspjeli da pronađu ukradeni novac, i to do posljednje marke, koji je vraćen Nizami.

Veliko bogatstvo Nizama je stekla na tuđim mukama – proricanjem sudbine i navodnim liječenjem. Ona je, između ostalog, reklamirala nadljudske sposobnosti gostujući u emisijama koje su u ponoćnim terminima emitovale lokalne televizije. Neki od tih nastupa trajali su i po više od dva sata, sve dok to Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) nije zabranila. Proročica se tu nije zaustavila pa je nastavila da se reklamira na društvenim mrežama. (Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending