Vezene krpe su uz slovne i slikovne poruke imale su prvenstveno edukativnu ulogu za kuharice, a ujedno su ukrašavale bijele i čiste, nerujetko svježe okrečene zidove čineći porodičnu slogu, smiraj i ugođaj

Starije generacije se još sjećaju zidnih krpa, tzv. zidnjaka, izvezenih raznobojnim porkama i motivima, koje su obično bili izloženi na kuhinjskim zidovima iznad šporeta na drvo na kojima se nerijetko izravno spravljala i kuhala hrana.

Vezene krpe su uz slovne i slikovne poruke imale su prvenstveno edukativnu ulogu za kuharice, a ujedno su ukrašavale bijele i čiste, nerujetko svježe okrečene zidove čineći porodičnu slogu, smiraj i ugođaj. Bio je to period kada se živjelo sporije, zdravije i duže. Bijela tehnika i elektronika bili su još daleki san, pogotovo kada se radilo o seoskim domaćinstvima.

Sredinom dvadesetog stoljeća ovi tradicionalni običaji, potrebe i navike počinju gubiti utrku sa modernim vremenom, zidovi se oblažu keramičkim pločicama, u kuće se unose masivni kredenci, viseće komode, porculansko posuđe i kutije za čuvanje šećera, soli i drugih začina. Novo potiska staro. Izbacuju se zidne krpe, moje su danas možda samo suveniri.

Čistoća je ukras čovjeka

Najčešći motivi na zidnjacima obrživali su tematiku kuhinje i hrane, a njihova posebna specifičnost bile su vezene kratke, edukativne i duhovite poruke koje su se posebno odnosile na mlade kuharice, a bili su to ujedno praktični savjeti o tačnosti i urednosti, čistoći i ljubavi.

Učile su kako se vladati u braku, strpljivosti i radinosti, kao i lijepom odnosu prema gostu: “Gost nam mio, ma odkud bio”. Neke od poruka su bile namjenjene isključivo muškarcima da bi znali cijeniti domaćicu koja je bila “stub” kuće: “Za svakog muža sreća je ta, kad žena dobro kuhati zna”. Ili, poruke o držanju higijene koja je “pola zdravlja”: “Čistoća je ukras čovjeka”.

Nemali broj zidnjaka bio je izvezen sa ljubavnim porukama. Kroz slike zaljubljeni se ljube, grle, maze, daruju cvijećem i srcem “kazuju”: Ni u noći nemam sanka, n ate mislim bez prestanka.”

Poruke sloge i ljubavi
U vezenim porukama nisu zaboravljena djeca: “Naša djeca naša radost, neka znadu šta je mladost.“ Oduševljavali su ljepotom i izgledom: vezeni golubovi, ptice pjevčice, pijetlovi “koji kukurijektanjem najavljuju dolazak zore” leptiri, raznobojno svijeće.

Uz ležaje i iznad kreveta bili su natpisi: “Ustaj rano, plava zora rudi”, “Dobro jutro”, “Ugodnu noć”!

Posebno su bili upečatljivi natpisi, koji su se mogli uz slikovne motive vidjeti i pročitati na zidovima koji su bili na udaru domaćinovih očiju i koji su oslikavali slogu i ljubav: „U mom selu najsretnija jesam ja, kraj oca. majke i mog dragoga“, „U vrtu je ružica procvjetala, draga dragom ljubav obećala“, „Ko rano rani dvije sreće grabi“, „Dobar objed mužu daj, pa će biti kući raj“,“Vjerna ljubav i topli dom, to mi leži u srcu mom“, „Plavo cvijeće a zelene grane, sutra ćemo dragi na vjenčanje“, „Uzeću te svi nek znaju, živjećemo ko u raju“.

Šaljive poruke su otkrivale i onaj drugi svijet tajne između žene i muškarca: „Mani se šale čovječe, izgoreće mi ručak – šaliću se doveče“, „Dimnjačaru đavolasto stvorenje, ne diraj me izgorjeće mi pećenje…“

„Kuharice, zlato moje“
Od zaborava sačuvane su i ove vezene poruke koje krasile zidove obično iznad kuhinjskog šporeta:“ Kuharice dobro kuhaj, ali ipak novce čuvaj“, „Kuharice zlato moje, tebe hvali jelo tvoje, „Čist lonac čista zdjela i u njima dobra jela“, „Ručak skuham sve u šali, ali će mužić da ga hvali“, „Kuharica drva štedi da joj ručak više vrijedi“, „Kuharice manje zbori da ti ručak ne izgori“, „Zašto gledaš sad u lonac kad mi nisi dao novac.“ (Naj portal/M.S)