Pratite nas

Razglednice

Rođendanski običaji u Lisabonu: ZAGRIZI SVIJEĆU, POŽELI ŽELJU, ZAVUCI SE POD STO I VRISNI JAKO IZ SVEG GLASA

Published

on

Donosimo vam reportažu iz Portugala, zemlje sunca, mora i fada na krajnjem zapadu Europe. O životu ljudi, malim stvarima koje donose velike radosti i zanimljivostima u ovoj prekrasnoj zemlji pročitajte u nastavku.

Ako vam je kojim slučajem rođendan i dočekujete ga u Portugalu, ovo su riječi koje ne smijete zaboraviti. Tradicionalno slavljenje rođendana, uz, naravno, neizbježno pjevanje, podrazumijeva puhanje svjećica, zagriz svijeće, želja koja se naravno ne ostvaruje ako je podijelite s nekim, podvlačenje pod prvi stol koji vam se nađe na putu i vrisak iz sveg glasa.

U to slučaju, možda vam se želja i ostvari. Ako se sve to još događa na javnom mjestu, npr. u restoranu punom ljudi, ma uopće se ne sekirajte, niko vas neće osuđivati ili komentirati kako ste blesavi što vrištite na javnom mjestu, čak štoviše, vjerovatno će vam se približiti i čestitati vam iako vas nikad prije nisu vidjeli, a uz to, vjerovatno ćete na kraju čuti i riječ „Obrigada“ što izvorno znači hvala, a oni će vam se zahvaliti na vašem postojanju, piše Padaria Portughesa.

Kraj trećeg mjeseca, u Portugalu 25 stepeni, sjedim s poznatom portugalskom glumicom i jedem preukusan i prezdrav obrok u vege restoranu blizu nezaobilaznog mjesta koje svima preporučujem u Lisabonu, Gulbenkian parka i razgovaramo upravo o riječi „Obrigada/ obrigad/ obrigado“.
Značenje riječi je hvala, ali objašnjava mi da, s obzirom da je rod u portugalskom jeziku jako bitan, ukoliko ste žena, uvijek ćete reći „obrigada“, dok ukoliko ste muškarac, „obrigado“ je riječ koji koristite. S obzirom da živimo u suvremenom društvu i solidariziramo se sa svima, sljedeće je pitanje bilo, kako se onda zahvaljuju ljudi koji se definiraju kao non-binary, na što Sofia odgovara da bi za njih „obrigad“ bilo najispravnije.

Ova riječ u svim rodovima ima mnogo dublje značenje u portugalskom nego na našim jezicima, tako da se ne treba iznenaditi ukoliko naručujete hranu ili piće u restoranu i konobar vam jelo donosi i zahvaljuje vam se, što ste došli, što naručujete, što postojite. Ista stvar je i u supermarketima, na ulici u razgovoru s lokalcima, Portugalci su neobično ljubazan narod, sa jako dobrim znanjem engleskog jezika, vrlo prijateljski nastrojeni i potpuno opušteni.

Prođete li glavnim trgom Praca de Comercio, na svakom uglu, uz luku, naletjet ćete na nekog umjetnika, pjevača, muzičara, umjetnika koji na plaži pravi skulpture od pijeska ili kamena, ljudi jednostavno žive u svojim balončićima, potpuno opušteno i besramno rade stvari koje vole i ne osvrću se na svijet oko sebe.

Ukoliko ste gladni, žedni i želite isprobati nešto tradicionalne kuhinje, najtoplije preporučujem da se maknete od centra i glavnih ulica, prvenstveno, zbog cijena od kojih vam se pada u nesvjest, zbog vrlo napornih domaćina koji vas zaskoče s menijem nasred ulice i zbog restorana koji se predstavljaju kao tradicionalni, a ustvari u njima ne možete probati niti jedno portugalsko jelo. Slastičarne/ pekare u centru su prihvatljive ukoliko ste slatkoljubac i želite probati tradicionalni Pastel de nata, za sve ostalo, topla preporuka, zaobiđite centar u širokom luku.

Cijene za zdrav doručak u sporednim ulicama su od 5 do 10 eura, za te novce dobijete kafu, pecivo ili tost, ponekad i slasticu, a ako želite doručkovati kroasan, kafu i najbolji sok od narandže koji ste ikad pili, preporučujem doručak za 4 eura u Fruit chopu. Iako je portugalska kuhinja generalno, većinski meso i riba, ima nade i za vegetarijance i vegane, u Time outu ili Honest greensu, desetak minuta od samog centra možete jesti jako zdravu i ukusnu hranu za sasvim okej cijene, a uz to dobiti i popust od 5 eura za sljedeći obrok.

Za one koji su obožavatelji istraživanja noćnog života, u širokom luku zaobiđite naručivanje sangrija, precijenjene su i ispodprosječne, crna vina su odličan izbor, a za ljubitelje piva ili kratkih pića, u ulici Bairro alto, koja je najpoznatija ulica s barovima u Lisabonu, ako se dobro zadubite, naići ćete i na barove gdje za cijenu od 2.50 eura dobijete portugalsko craft pivo i žesticu po izboru, a ukoliko se definirate kao osoba ljepšeg spola, dovoljno je da ponesete viška grudnjak i u jednom vrlo prepoznatljivom baru, ukoliko ga ostavite njima, imate besplatnu cugu po izboru cijelu večer.

Pub crawl tradiciju također ne preporučujem, jer za cijenu od 20 eura, u tri bara koja obiđete i u kojima biste trebali imati sva pića uključena u cijenu cijelu večer, imat ćete po jedan shot u dva kafića, te par ispodprosječnih sangrija u jednom od tri.

Ukoliko se odlučite za večernji izlazak bez lokalaca, potrebno je da znate par stvari kako ne biste sebe doveli u neugodnu situaciju. Pravilo u Lisabonu je da se čaša s pićem uvijek drži isključivo u lijevoj ruci, jer se, s obzirom da su jako druželjubivi, podrazumijeva da je desna ruka uvijek slobodna za upoznavanje, a ukoliko vas neko od lokalaca vidi da držite piće u „pogrešnoj“ ruci, dužni ste ga pred njim ispiti na iskap. Za dame se svakako preporučuje da, ukoliko nose piće dok hodaju ulicom, pokriju čašu, kako se ne bi dogodilo da im slučajni prolaznik nešto ubaci u piće.

Ono što također apsolutno treba probati dok ste u Portugalu je njihova kafa, isto pravilo koje vrijedi za hranu, vrijedi i za kafu, što ste dalje od centra, cijene su niže, a kafa bolja, pa je ponegdje možete pronaći čak i za 0,62 centa. Mana je svakako, za osobu koja je cijeli život provela na Balkanu, to što uz kafu nikad ne dobijete čašu vode, iako je voda sasvim pitka, a ukoliko u trećem mjesecu, rano ujutro odlučite svoju kaficu popiti negdje vani uz pogled na more i luku, pripremite se na smrzavanje stražnjica.

Jer ljudi apsolutno nemaju naviku na stolice stavljati bilo kakve sjedalice. Vjetar puše skoro uvijek, tako da iako je 25 stepeni i nose se kratki rukavi, nećete se iznenaditi da ponegdje naletite i na turiste u zimskim jaknama, te svakako i vama preporučujem da sa sobom uvijek imate barem neku vjetrovku ili duks.

Ako je moguće izbjeći vožnju busom, izbjegnite je, u protivnom se pripremite na vožnju u kojoj ćete jedva čekati da izađete od neprestanog truckanja putnika kao vreće krompira, a uz to, ukoliko na stanici čekate bus i ne dignete ruku kao da stopirate dok vaš bus nailazi, vrlo vjerovatno se neće ni zaustaviti na stanici nego samo profurati dalje. Nemaju običaj stajati na stanici, pa tako i pri izlazu, pobrinite da na vrijeme stisnete tipku stop ili biste u protivnom mogli završiti na potpuno drugoj lokaciji.

Što se tiče prelazaka ceste, u Portugalu i policija prelazi na crveno, tako da vas prolaznici čudno gledaju ukoliko čekate zeleno svjetlo, crveno svjetlo znači stop samo u slučajevima kada se auto kreće, ali ukoliko se auto ne kreće, a svjetlo je crveno, za vas je to jedan najopušteniji znak kreni, uopće se ne zaustavljajte. S druge strane ukoliko ste na pješačkom prijelazu na kojem nema semafora, automobil je uvijek u prednosti, a vaše je da stojite i čekate.

Opća slika Lisabona 9 od 10, energija grada je neopisiva, ljudi i hrana sjajni, promet blesav, vonj neizostavan, cijene pristojne. Topla preporuka svima, a ako se kojim slučajem odlučite slaviti rođendan u ovom predivnom gradu, ne zaboravite zagristi svijeću, zaželiti želju, sakriti se pod stol i vrištati. A rođendansku tortu vašeg života (cikla i bijela čokolada) možete nabaviti u bilo kojoj Padariji u gradu (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending