Sudbine

Rodica joj ponudila smještaj, a ona joj prisvojila i momka: ŠTO JE MOJE, TO JE I TVOJE!

Published

2 godine

27/08/2022

Ispovijest jedne djevojke će natjerati svakoga da dva puta razmisli prije nego što nekome ponudi pomoć u vidu smještaja. Ona je u svojoj ispovijesti ispričala kako joj je rodica ljubazno ponudila svoje stvari u kući rekavši “što je moje to je tvoje”.

U svojoj ispovijesti je ispričla kako je raskinula sa dečkom i pošto je živjela sa njim, a radi kao asistent u školi, morala je da pronađe stan u blizini. Rodica joj je ponudila pomoć da stanuje kod nje, iako ona živi sa dečkom sa kojim je još od fakulteta. Devojka je prihvatila, a pomoć oko prebacivanja nameštaja joj je ponudio i rođakin momak, što je ona prihvatila.

Međutim, tokom jednog vikenda njena rodica je bila odsutna i djevojka je ostala sama kod kuće sa njenim momkom. Odlučili da uzmu hranu i pogledaju zajedno neki film. Pošto su pogledali neku romansu, ona se rasplakala jer je emotivna, a momak joj je pružio zagrljaj.

Kako djevojka u ispovijesti tvrdi, niko se nije povukao iz tog zagrljaja i čak su se i poljubili. Kada su shvatili da je to pogrešno sklonili su se jedno od drugog, ali su zatim vodili i ljubav, što je djevojka opisala nevjerovatnim iskustvom.

To se više nikada nije desilo, međutim, djevojka misli da je razvila osjećanja prema njemu i da stalno misli na njega. Zato se pita šta da radi i da li da mu prizna?

Stručnjakinja koja dijeli ljubavne savjete joj je rekla da je očigledo da momak ne želi nikakvu bliskost i nešto više sa njom, čim se drži na distanci i da je shvatio da je to bila greška. Savjetovala ju je da počne da živi negdje drugo jer će tako lakše zaboraviti na njega. Takođe joj je rekla da bi krađa momka za njenu rođaku bio pravi šamar i stvorio bi probleme u porodici. Rekla joj je da se zapita da li joj se o zaista dopada ili joj se dopada pomisao da je želi drugi muškarac? (Naj portal)

Tagovi:momak smještaj stvari

Sljedeća vijest

Komedija na Hvaru: CIJELO OSTRVO TRAŽILO NIJEMCA KOJI JE RAZBJESNIO ŽENU, A ON AUTOBUSOM KRENUO KUĆI

Predhodna vijest

Zapili se, pa se pobili: IZBOLA LJUBAVNIKA NOŽEM, JER JOJ NIJE NAHRANIO MAČKU!

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)