U januaru 1932. godine novine su objavile senzaciju:djevojka je postala muškarac. Prenosimo ovaj tekst sa fotografijom u cjelosti:

Mustafa P. služitelj željezničke radione Oblasne direkcije državnih željeznica u Sarajevu, dobio je dijete kojemu se odmah nije mogao odrediti spol. Ipak, pošto se više na njemu opažalo obilježje muškarca, otac mu je dao ime Enver. Ali s vremenom Enver je sve više postojao djevojčica i u njegovoj sedmoj godini otac ga pod imenom Almasa upisa u osnovnu školu.

Tako je to trajalo 5 godina. Almasa je išla u školu, pomagala majci u kući, radila ženske poslove i igrala se sa djevojčicama. U 12. godini, međutim, na njoj se počinju opažati promjene.

“Za godinu – dvije vasa djevojčica biti će dječak – rekao je ljekar njenom ocu, te još dodao “da će “možda će biti potrebna mala operacija”.

Tako je i bilo. U 16- toj godini Almasa je osjetila neobične promjene u sa velikom radošću opazila, a i njeni roditelji da je postala – muškarac.

Promjena spola nije bila baš potpuna. Trebalo je izvršiti operaciju, pa da Almasa postane sto postotni muškarac – Enver. Osam dana poslije, obučen u muško odijelo, Enver je otišao u bolnicu gdje je podvrgnut operaciji koja je uspjela.

Potom je u redakciju “Pošte” došao jedan mladić u plavom odijelu i kožnom kaputu i predstavio se kao Enver. Videći da ga ne prepoznajemo on se nasmijao, pišu ondašnje novine.

“Znate ja sam nekade bio Almasa. Teško je bilo u tome dosta razvijenom mladiću prepoznati nekadašnju djevojčicu,
Sječam se, rekao je Enver, kada sam legao na operacioni sto da me operišu. Nisu me narkotizirali, već mi samo dali lokalnu anesteziju. Bolilo me je, ali ja kao novopečeni muškarac junački sam podnio. Koliko je moja majka bila vesela kada ne povela iz bolnice. A I ja. Bilo mi je čudno. Nisam znao da li sam se ja promijenio, ili se sve oko mene promijenilo.

Otkako je izašao iz bolnice Enver živi drugim životom mego prije, ne sprema se više po kući, ne igra se sa djevojčicama, ne nosi dimije. On se sada druži sa momcima, misli na posao kojim će se zanimati, pa malo ašikuje i sređuje svoje pjesmice i geografske crteže, brišući ispod njih ime Almasa i zamjenjujući ga sa – Enver.

“Mnogo je bolje biti muškarac nego djevojka” – sa iskustvom tvrdi Enver, te je nastavio pričati:

“Otkako sam došao iz bolnice svak se za mene interesuje. Komšinice dolaze da me vide. One koje su me prije poznavale razgovaraju sa mnom otkrivena lica, a druge se kriju od mene. Djevojke koje su se sa mnom prije družile vesele se mojoj promjeni i razgovaraju sa mnom. Po malo i ašikujemo. A neke se i stide preda mnom i bježe. Ko žensko!
Mislite li se ženiti? – pitali su Envera

“Sad za sada još ne. Prvo treba da se namjestim i počnem neki valjan posao, a onda kasnije, tamo oko 25 godina – ne velim. Mislim da je muškarac u to doba najzgodniji za ženidbu. (Naj portal)