Pratite nas

Sudbine

Priča o jaranstvu efendije i svećenika: DVA DRUGARA NIHAD I JOSIP PORUČUJU “BOG JE JEDAN”

Published

on

Zbog političkih, nacionalnih i vjerskih antagonizama, koje u BiH skupo plaćaju sva tri naroda, ali I ostali, skoro da smo i zaboravili na ljudovanje. Sastanu se vrhovni vjerski poglavari od Bajrama do Bajrama ili od Božića do Božića, čestitaju praznike, pa trk u svoj vjerski tor, iz kojeg vrlo često znaju zatrovati sredine u kojima djeluju.

Zato priča o mladima – imamu Nihadu efendiji Ahmetoviću i svećeniku Josipu Dediću, dobija na svojoj snazi, budi nadu da će ljudskost jednog dana pobijediti otrovne (sotonske) politike BiH.

U javnost su svećenik i imam dospjeli nakon mlade mise velečasnog Josipa Dedića u župi Presvetog srca Isusova u Prozor-Rami. Tog dana na misu uz dvije hiljade vjernika Katolika, došao je imam iz Nihad efendija Ahmetović, te se tom prilikom i obratio prisutnima. Njihovo prijateljstvo inače datira od ranije, a spojila ih je, kažu, ljubav prema biciklizmu, piše Dnevni.ba.

“Velečasnog poznajem još iz studentskih dana. Upoznali smo se slučajno u Prozor-Rami. Sreli smo se na biciklizmu i tako je sve započelo. On me je kasnije pozvao na mladu misu, a ja sam se naravno rado odauzvao i to je u medijima bio bum.

Ljudi koji su me dočekali u crkvi bili su radosni što sam tu i zaista sam imao lijep i topao doček. Kada sam im se obratio, dobio sam aplauze, a na kraju sam velečasnom poklonio našu svetu knjigu Kur'an, prisjeća se imam Ahmetović.

Velečasni je danas u Travniku, tamo je angažiran u Katoličkom školskom centru, ali kontakt s imamom ostao redovan, dok su druženja česta onoliko koliko im dozvole obaveze. Saradnja vjerskih zajednica u ovoj općini je, smatra Ahmetović, dosta dobra, za što zasluge pripisuje i jednima i drugima.

“Neću reći da smo svakog dana zajedno, ali sarađujemo i to jako lijepo. Ljudi se druže, piju kafu, pomažu… U odnosu na druge gradove taj dijalog kod nas je zaista dobar. Naravno, mišljenja sam da on može biti i bolji, ali nisam nezadovoljan.

Josip Dedić je ispričao kako je svog prijatelja na misu pozvao ne samo što su privatno bliski, već i kako bi pokazao da su život i suživot na ovim prostorima mogući i realni.

“Od efendije sam dobio svetu knjigu Muslimana – Kur'an. Nihad je tada naglasio u svom govoru kako je Bog jedan i kako ga samo drugačije zovemo. Čitanjem Biblije i Kurana možemo postati ljudi kakvima nas Bog želi. Stoga, prihvatimo jedni druge, radimo bolje, budimo podrška jedni drugima, pa će i naš grad biti bolje mjesto, poručio je Dedić.

Ahmetović je za svoj dolazak na misu rekao još i kako je to veliki događaj za Prozor-Ramu, ali prije svega ljudsko djelo. Međureligijski dijalog nam je svima prijeko potreban. (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Mudre misli: U GROBU NEMA DŽEPOVA – ŠTO SI SAKUPIO U DUŠI, SA TIM ĆEŠ I LEŽATI!

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending