Malo je poznato da je legendarni Miroslav Blažević, koga svi znamo po nadimku Ćiro, još prije 16 godina u Inbruku operirsap rak prostate. Operacije je uspješno završena, ali je Ćiro nakon tzoga ostao “invalid u krevetu”.

“Muškarac bez prostate je invalid, osuđen na život bez seksa, a kakav je to život? Nikakav! Prostata je toliko mala, a toliko važna za svakog muškarca da je suludo odstraniti je ako nije nužno. Da mogu vratiti vrijeme, ne bih izabrao operaciju, nego zračenje, jer sam bio u prilici birati – kaže legenda balkanskog i evropskog fudbala, rodom iz Travnika, a danas nastanjen u Zagrebu..

Ćiro je rođen 1935. godine u Travniku gdje je živio u siromašnoj porodici. Morali su se seliti iz jednog stana u drugi zbog teške financijske situacije.

“Imao sm jednu turbulentnu mladost. Neimaština je nešto strašno, ali treba i to proći da bi znao sve drugo cijeniti. Jako sam sretan što sam sve dobro stvorio u Kini i Iranu – objašnjava Ćiro koji je vrlo rano ostao bez majke i dva brata što je, kako kaže, njega i obilježilo.

“Posvađao sam se s Bogom jer mi je uzeo moju majku. Rekao sam mu: Kako si mogao uzeti tako svetu ženu!? – priznaje Ćiro i objasnio kada se pomirio s Bogom. Bilo je to na utakmici dodatnih kvalifikacije za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Francuskoj. Hrvatska je igrala protiv Ukrajine i s dobrim rezultatom (2:0) stigla u grotlo kijevskog stadiona. Brzo su Ukrajinci smanjili zaostatak i ugrozili hrvatski pohod na bronzu. Upravo tada je Ćiro odlučio biti opet u dobrim odnosima s Bogom. Počeo mu se moliti na samom stadionu.

“Moj život je jedan teški križni put… Trebao sam biti svećenik, ali sam izrastao u svećenika razbojnika i znao sam kako se treba boriti da bih preživio – kaže Ćiro Blažević dok vraća film svoga prebogatog životnog puta.