Pratite nas

Sudbine

Mihajlo Gvozdenović traži odštetu: ŠEF MILOVAN KOVINIĆ MI JE OTKINUO POLA UHA

Published

on

Nevjerovatan slučaj odigrao se u beogradskoj firmi „MVS gradnja“, vlasnika Milovana Kovinića. Njega optužuje, sada već bicši uposlenik, Mihajlo Gvozdenović (24) da ga je ugrizao za uho.

I dok povrijeđeni radnik Mihajlo Gvozdenović tvrdi da je nakon što je dao otkaz gazda firme nasrnu na njega jer ostaje bez radne snage, vlasnik “MVS gradnje” Milovan Kovinić to demantuje i tvrdi da je sukob izazvao i započeo Gvozdenović nakon što mu je predočeno da će dobiti prijavu i otkaz zbog krađe.

Povrijeđeni Mihajlo Gvozdenović je prije nekoliko mjeseci došao s Kosova u Beograd zbog posla. On je optužio Milovana Kovinića, vlasnika firme u kojoj se zaposlio i kog naziva šefom, da je posljednjeg dana otkaznog roka nasrnuo na njega, udario ga glavom u vilicu i ujeo za uho, otkinuvši mu gotovo pola ušne školjke.

„Nakon skoro osam mjeseci rada u firmi dao sam otkaz, a prošlog petka mi je bio posljednji dan otkaznog roka. Riješio sam da odem jer sam od početka primijetio ogovaranja, dok sam od šefa Kovinića trpio verbalne uvrede, ostajao sam duže na poslu i nisam tražio da mi plate. U petak sam radio na jednom gradilištu i završio ranije, a zatim pozvao šefa da vidim da li ima još nešto da se uradi, na šta mi je rekao da odem na Mirijevo. Kada je u 17 časova isteklo radno vrijeme, rekao je da očistim još nešto, a na moje negodovanje kazao je da moram da radim i ćutim – tvrdi mladić.

Kad sam poslije toga došao u magacin da se razdužim, opet je počeo da me vrijeđa. Nisam više htio da trpim poniženja i rekao sam da nisam kriv što ne može da pronađe radnike. Okrenuo sam se i krenuo ka izlazu, on me je sustigao i glavom me udario u vilicu. Pogurali smo se, pokušao sam da se odbranim, međutim, ujeo me za uho i otkinuo parče. Tu se okupila njegova porodica, koja je pokušala da me okrivi za napad – priča Gvozdenović, koji je dostavio fotografije s raskrvavljenim uhom, kao i ljekarski nalaz o povredama.

Mihajlo Gvozdenović kaže i da je slučaj prijavljen policiji i da je dao izjavu. Angažovao je i advokata. S druge strane Milovan Kovinić negira radnikove navode i tvrdi da je Gvozdenović nasrnuo na njega.

„Firma je protiv njega pokrenula prijavu zbog krađe kablova jer je u pitanju velika suma novca. Krivicu je prebacivao na druge i htio je da ispadne žrtva, a u petak je čak i nasrnuo na mene. Pozvali smo policiju i imamo svjedoke, koji su potvrdili šta se desilo. Istraga je u toku – rekao je kratko Kovinić. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending