Pratite nas

Sudbine

Priča jedne starice: KAO DA ME JE UDARIO GROM KADA SAM VIDJELA SINOVU LJUBAVNICU

Published

on

Marica (75) i njen suprug Tihomir žive u okolini Rijeke te su ugledni ljudi, poznati po svom porodičnom obrtu kojeg je preuzeo njihov sin. Njima se srušio cijeli svijet kad im je sin rekao da se razvodi, piše Moje vrijeme.

Marica je, naime, u svojoj glavi složila sliku idiličnog porodičnog života s troje unučadi, a danas bi, da može vrijeme vratiti, na vijest o sinovu razvodu gledala sasvim drugačije.

“Ja sam bila strašno ponosna na sina i lijepu snahu, dvojicu njihovih sinova, sportista i odličnih učenika, i prekrasnu kći koja se bavi plesom i glumom. Meni je to bio cijeli svijet, mom mužu isto. Situirani, milina od porodicei, i onda taj strašan šok”, kazala je Marica za Moje vrijeme.

“Kad sam ja od snahe saznala da moj sin ima ljubavnicu, tu jednu medicinsku sestru koju su mnogi poznavali, zamalo sam se onesvijestila. Meni je to bilo kao da me udario grom. Razoriti porodicu, pa neće valjda, mislila sam sam dok je još bilo malo nade za njih”, dodala je.

Marica se počela brinuti što će ljudi iz mjesta u kojem žive pričati te je prestala spavati i jesti.

“Ja sam prestala jesti i spavati, a muž je isto skoro patio na svoj način. Snaha je bila jednosmjerna ulica. On se nije trudio oko nje nego je nastavio aferu, a djeca su ispaštala. Dolazili su nama i prenosili nam kakva je katastrofa po kući, ja sam plakala s njima. Kći je najmlađa, baš je u pubertet bila ušla, ma strašno”, ispričala je.

Maričinom suprugu se pogoršao rak za kojeg su mislili da je uspješno operiran, a i ona sama dobila je malignu dijagnozu.

“Sad su i meni otkrili nešto maligno, ali ne bih razgovarala o tome. Samo znam da je mene u godinu dana taj razvod izjeo”, kazala je Marica te priznala da se ne bi toliko “pojela od brige” da može vratiti vrijeme.

“To je njihov život, nisu prvi ni zadnji. Sada on živi s drugom, a snaha je s djecom. Kad je njegov vikend, doveze nam ih. Mi živimo za te nedjeljne ručkove, ali tužni smo konstantno. Ne viđamo djecu više često kao prije, ne žive baš blizi nas da sami navrate. Sve se srušilo preko noći, sinu će biti žao, ako već nije”, istaknula je Marica.

“Možda sam trebala prihvati to i vjerovati da će sve na dobro. Ja sam naprotiv samo brinula šta će ljudi reći, smijat će mi se iza leđa, mučilo me što će biti s njihovom kućom, kako će s djecom. Kuću su prodali, djeca su sada dobro, ljudi u mjestu su polako zaboravili. Nova snaha dolazi nama, ja se pravim da je sve normalno”, ispričala je Marica.

“Trebam misliti na muža, na naše zdravlje, ali stalno uzdišem, ne mogu si pomoći. Moje bake i djedovi, roditelji, cijela velika porodicaj je toliko držala do braka da je bilo nezamislivo razvesti se, a sad me to uvjerenje koje nosim još iz djetinjstva koštalo zdravlja. Vidim da se druge majke i bake toliko ne sekiraju”, zaključila je Marica. (Naj portal)

Sudbine

Marija Zsuzsana Kovačev, Novi Sad: KAKO SAM UZ POMOĆ KRNJIČEVOG SIRUPA I ISHRANOM REGULISALA VISOK ŠEĆER

Published

on

Marija Zsuzsanaa Kovačev je penzionerka iz Novog Sada. Tu je, kaže, srce dovelo iz Mađarske prije pedesetak godina, kada se zaljubila u Vojvođanina i odlučila se na život u ovim krajevima.

Otkriva nam da uživa u putovanjima, druženjima, te odlascima na koncerte ozbiljne muzike. Jedan dio srca joj je u Americi, gdje joj živi kćerka i koju često posjećuje, a za onaj drugi dio ne treba ni pitati. Pun je ožiljaka i rana. Roditelji su umrli, muž, brat… Sve su to rane neprebolne, koje su ostavile i velikog traga na njeno zdravlje. Od silnih stresova zbog gubitka najvoljenijih ona se preko 20 godina bori sa šećernom bolesti. Kaže, kako vjeruje da je i genetika ostavila traga, jer i njen otac je bio “šećeraš” i nikada neće zaboraviti te bolne slike njegove borbe sa ovom opakom bolešću.

“Ipak, okidač za dijabetes bila je bratova bolest 1997. godine. Dijagnosticirali su mu karcinom. Nakon tog saznanja moj šećer je skočio na 14 jedinica – kazuje Marija.

Do tada se ona borila sa povišenim vrijednostima šećera ishranom, zdravim načinom života, rekreacijom. Doduše, vrijednosti povišenog šećera nisu prelazile devet jedinica, pa ih je ona ishranom održavala na šest jedinica.

“Bratova smrt je bila okidač i šećerna bolest je eksplodirala. Ljekari su mi odmah preporučili farmakološku terapiju, s kojom sam jedno vrijeme koliko toliko držala šećer pod kontrolom. Ali, onda me slomila suprugova smrt, zbog koje je šećer ponovo buknuo. Bila sam pred inzulinom.

Nisam htjela da pristanem na inzulin. Možda je to i dobro, jer ću tada vidjeti kod mog prijatelja sa Faceboka Feta da postoji alternativni lijek za dijabetes. On se žalio da mu se vrijednosti šećera priblizavaju 20, te da ima problema sa vidom. Međutim, nakon nekog kratkog perioda zapazila sam da on kaže kako mu je jutarnji šećer bio ispod 6. Ja onako zapanjena pitam ga šta je uradio da bi dobio tako sjajne rezuktate, a on mi je kazao da je na biljnoj terapji travara Mirsada Krnjićai pod nadzorom doktora Miše Vučkovića i nutricioniste Ane Vučković. – otkriva nam naša sagovornica.

Bilo je to 2020. godine i od tada počinje vedrija Marijina priča o borbi sa šećernom bolesti. Zahvaljujući biljnoj terapiji travara Mirsada Krnjića iz Konjica uspjela je da normalizuje vrijednosti šećera, Kaže, ujutro se kretao oko 6 jedinica, poslije ručka malo bi skočio, ali nista značajno.

»Strogo se pridrzavam ishrane koju propisuje Ana Vučković. Definitivno u kombinaciji sa biljnom terapijom i ishranom postižu se sjani rezultati – tvrdi Marija, te naglašava da je ona živi dokaz i svjedok.

Zanimljivo je da su kod nje prije prelaska na Krnjićevu terapiju vrijednosti šećera bile dvocifrene; kretale su se oko 10 jedinica, ponekad i više.

»Neki ljudi prekidaju biljnu terapiju, ali ja zbog preventive ne prestajem. Osjećam da pankreas odlično radi, kazuju to i rezultati analize šećera, ali ja jednostavno uz ishranu koristim i Krnjićev sirup i čajeve.

Ima i jedna zgoda sa Marijinog putovanja u Ameriku, gdje joj živi kćerka. I tamo je ponijela Konjički sirup i čajeve.

»Rizikovala sam, ali sam ponijela ljekarske nalaze i dijagnnozu, te carinicima objasnila da je to moj prirodni lijek. Oni su provjerili, vjerovatno u laboratoriji, da nema zabranjenih sastava, te mi dozvolili da svoj lijek nosim i u Ameriku – otkrila nam je Marija.

Na kraju dodaje da nikada neće zaboraviti jako teške posljedice šećerne bolesti kod njenog oca, pa zbog toga vodi računa o svome zdravlju. Želi da poštedi briga i svoju kćerku, kojoj nije jednostavcno brinuti o majci šećerašu miljama kilometara udaljenoj u Novom Sadu.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Više informacija možete dobiti i na FB grupi: BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending