Pratite nas

Sudbine

Priča jedne starice: KAO DA ME JE UDARIO GROM KADA SAM VIDJELA SINOVU LJUBAVNICU

Published

on

Marica (75) i njen suprug Tihomir žive u okolini Rijeke te su ugledni ljudi, poznati po svom porodičnom obrtu kojeg je preuzeo njihov sin. Njima se srušio cijeli svijet kad im je sin rekao da se razvodi, piše Moje vrijeme.

Marica je, naime, u svojoj glavi složila sliku idiličnog porodičnog života s troje unučadi, a danas bi, da može vrijeme vratiti, na vijest o sinovu razvodu gledala sasvim drugačije.

“Ja sam bila strašno ponosna na sina i lijepu snahu, dvojicu njihovih sinova, sportista i odličnih učenika, i prekrasnu kći koja se bavi plesom i glumom. Meni je to bio cijeli svijet, mom mužu isto. Situirani, milina od porodicei, i onda taj strašan šok”, kazala je Marica za Moje vrijeme.

“Kad sam ja od snahe saznala da moj sin ima ljubavnicu, tu jednu medicinsku sestru koju su mnogi poznavali, zamalo sam se onesvijestila. Meni je to bilo kao da me udario grom. Razoriti porodicu, pa neće valjda, mislila sam sam dok je još bilo malo nade za njih”, dodala je.

Marica se počela brinuti što će ljudi iz mjesta u kojem žive pričati te je prestala spavati i jesti.

“Ja sam prestala jesti i spavati, a muž je isto skoro patio na svoj način. Snaha je bila jednosmjerna ulica. On se nije trudio oko nje nego je nastavio aferu, a djeca su ispaštala. Dolazili su nama i prenosili nam kakva je katastrofa po kući, ja sam plakala s njima. Kći je najmlađa, baš je u pubertet bila ušla, ma strašno”, ispričala je.

Maričinom suprugu se pogoršao rak za kojeg su mislili da je uspješno operiran, a i ona sama dobila je malignu dijagnozu.

“Sad su i meni otkrili nešto maligno, ali ne bih razgovarala o tome. Samo znam da je mene u godinu dana taj razvod izjeo”, kazala je Marica te priznala da se ne bi toliko “pojela od brige” da može vratiti vrijeme.

“To je njihov život, nisu prvi ni zadnji. Sada on živi s drugom, a snaha je s djecom. Kad je njegov vikend, doveze nam ih. Mi živimo za te nedjeljne ručkove, ali tužni smo konstantno. Ne viđamo djecu više često kao prije, ne žive baš blizi nas da sami navrate. Sve se srušilo preko noći, sinu će biti žao, ako već nije”, istaknula je Marica.

“Možda sam trebala prihvati to i vjerovati da će sve na dobro. Ja sam naprotiv samo brinula šta će ljudi reći, smijat će mi se iza leđa, mučilo me što će biti s njihovom kućom, kako će s djecom. Kuću su prodali, djeca su sada dobro, ljudi u mjestu su polako zaboravili. Nova snaha dolazi nama, ja se pravim da je sve normalno”, ispričala je Marica.

“Trebam misliti na muža, na naše zdravlje, ali stalno uzdišem, ne mogu si pomoći. Moje bake i djedovi, roditelji, cijela velika porodicaj je toliko držala do braka da je bilo nezamislivo razvesti se, a sad me to uvjerenje koje nosim još iz djetinjstva koštalo zdravlja. Vidim da se druge majke i bake toliko ne sekiraju”, zaključila je Marica. (Naj portal)

Sudbine

Mubera Nakić (51) iz Sarajeva: KAKO SAM UZ POMOĆ KRNJIĆEVOG SIRUPA ŠEĆER SVELA U NORMALU!

Published

on

Nakon što je na radnom mjestu skoro izgubila vid, otkriven joj je šećer 18,9. Mjesec dana koristila medikamentnu terapiju, a onda se okrenula Konjičkom sirupu za dijabetes. Za dva mjeseca povišene vrijednosti svela u normalu, sjajno se osjeća… Svako jutro sažvaće po nekoliko listova čuvarkuće

Vid bi se zamaglio

Sve se u Muberinom „dijabetičarskom“ životu odigralo na brzinu. Bar tako ona misli. U avgustu i septembru prošle godine je, kako kaže, počela „kopniti“, non stop je bila žedna, vid bivao sve zamućeniji. Pripisivala je te promjene strasnim situacijama; majka stara i bolesna, a i muževo zdravlje narušeno. Uz to, u državi BiH ako imalo imaš srca ne možeš a da ti ne skače pritisak, da mirno spavaš i da „poravniš“.

– U apoteci su mi otkrili šećer 18,9! – kazuje Mubera.

Dodaje kako je ranije primijetila da joj se na poslu, brojevi znali “gubiti”, a vid bi se zamaglio.

– U jednom trenutku skoro ništa nisam vidjela. Panično sam zatražila pomoć od kolegica, a jedna sa višegodišnjim „šećeraškim stažom“ je posumnjala na povišen šećer. Kako je tu blizu apoteka, odvezli su me tamo. I odmah uputili u bolnicu – priča Mubera.

“Pojeo me“ za dva mjeseca

Ljekari su insitirali da ostane u bolnici, ali Mubera nije pristajala. Upućena je na kućno liječenje, uz medikamentnu terapiju, režim ishrane i novi način života. Dijagnoza je bila „dijabetes tipa II“.

Svjesna opasnosti

– Nije bilo jednostavno se nositi sa takvom dijagnozom. Tek tada sam postala svjesna svih opasnosti koje nosi šećerna bolest. Bukvalno me je za dva mjeseca „pojela“, prepolovila, a vagala sam skoro 100 kilograma – priča naša sagovornica.

Kaže, da tek kada bolest „pritisne“, čovjek postaje svjestan, discipliniran i odgovoran. Nije paničila, ali jeste odlučila se boriti svim sredstvima sa „opasnim i tihim ubicom“. Pila je tablete, striktno se pridržavala režima ishrane, svake večeri pješačila Vilsonovim šetalištem… Morala se srediti.

– U septembru prošle godine, kada sam samo koristila medikamentnu terapiju šećer se kretao od 9 do 12. Znala sam da je sljedeći korak inzulin, ako ga ne smirim tabletama i ishranom. Zato sam razmišljala i o alternativnim metodama – priča Mubera.

Morala se dovesti u red, počela je paziti na ishranu, hraniti se po preporukama dijabetologa … 5 manjih obroka dnevno, integralne žitarice, rekla ne gaziranim pićima, prženom mesu i šećeru i , naravno – počela mršati. I izgubila je u roku od dva mjeseca nekih 12 kilograma, ali šećer se uz medicinsku terapiju nikako nije spoštao ispod 9 jedinica.

Luka spasa

– Moja luka spasa bili su Konjički sirup i čajevi travara Mirasda Krnjića. Znala sam da ovim biljnim tretmanima nemam šta izgubiti. A po kazivanju ljudi s kojima sam pričala prije početka uzimanja terapije, svima je pomagala. Imala sam io podršku svoje doktorice koja mi je kazala da treba pokušati sve što priroda nudi i prtatiti reakciju organizma.

Prvih nekoliko dana, u nastavku kazuje Mubera, šećer je “mirovao”, ali se ona fizički osjećala bolje, kao da je dobijala krila. Peti dan vrijednost šećera je bila 7,2 jedinica, sljedećeg dana sedam, deset dana kasnije već se kretao oko 6,5 jedinica.

– Onda sam smanjila tabletu, počela sam uzimati po pola. Šećer se i dalje spuštao, sve je bio bliže “šestici”. Doktorica je bila prijatno iznenađena, ali je bila protiv moga skidanja sa tableta. Međutim, ja sam u novembru odbacila tablete, a koristila samo Krnjićevu terapiju. A vrijednosti šećera su spale ispod šest, jutarnji je znao biti oko 5,2 jedinica.

Ne troši lijekove

– Ukupno sam koristila dvije terapije, ta skoro ti mjeseca veoma uredno ih provodila, tako da januara ove godine povremeno uzimam preventive radi Krnjićev sirup, pijem čaj od čuvarkuće, a u ishrani niam više disciplinovana kao prije – kazala nam je Mubera Nakić.

Ona ni danas ne troši nikakve lijekove, jer joj se šećer kreće između oko šest jedinica, sve u zavisnosti od toga šta jede i koliko pazi na ishranu.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending