Pratite nas

Poznati

Ove riječi Zorana Kalezića su slomile srce Silvane Armenulić

Published

on

Ove riječi Zorana Kalezića su slomile srce Silvane Armenulić

Bolno je odjeknula vijest kada nas je prije više od godinu, napustio legendarni pjevač i kompozitor narodne muzike Zoran Kalezić u 74. godini poslije duge i teške bolesti. Zvali su ga pjevačem tuge i emocije. Postojale su takve samo tri zvijezde: Toma, Silvana i Kalezić.

Kafanska karijera

S Tomom Zdravkovićem se okumio, sa Šabanom Šaulićem zore dočekivao, a sa Silvanom Armenulić godinama je bio najbliži saradnik. Nikada nije znao riječima iznijeti svoju zahvalnost i emocije koje je imao i nosio za Silvanu. Dala mu je krila kada mu je bilo najpotrebnije. Bilo je to sedamdesetih godina prošlog vijeka – Silvana u zenitu popularnosti, Kalezić na početku kafanske karijere.

– Slušala me u Titogradu (Podgorici). Ja sam pjevao više zabavnjake, a ona mi kaže da odavno nije čula muzikalnijeg mladog pjevača i da je podsjećam po emociji na Tomu. Povela me na svoju turneju po Crnogorskom primorju.

Zamislite mene mladog, željnog slave i aplauza, a preplašenog i iskompleksiranog otvaram Silvanin program. U tih mjesec dana druženja postali smo bliski.

Uvijek sam je persirao. Jedne večeri joj kažem “Znate Silvana, u mom selu meni niko ne vjeruje da sam ja pjevač. Cirkuzaju sa mojom majkom. Biste li vi htjeli sa mnom otići u moje selo na ručak kod moje majke?

Neograničeno povjerenje

Nasmijala se, ali je pristala. Njena sestra Mirjana, ona i ja se zaputimo u moje selo. Dolazimo u Silvaninom “Ford kapriju”. Cijelo selo se iskupilo, a ja cvjetam od sreće. Bilo mi je najvažnije da mi majku ne zezaju. Moja majka plače, grli ljubi Silvanu, mene…. Postale su prijateljice, pa smo narednih pet dana sa koncerata dolazili u moje selo na konak.

Onda ja Silvanu zamolim da organizujemo koncert za moje komšije u Domu kulture. I kažem joj da ću pjevati ostatak turneje džabe, a ona pristane bez riječi, ali nije mi umanjila honorar.

Seoski Dom kulture je bio zapušten, ali su mještani koliko toliko ga sredili. Održali smo koncert, a nakon toga me je Silvana spojila sa Acom Stepićem i Obradom Jovovićerm iz Jugotona. Poslije toga sve se zna o meni.

Ali se ne zna da sam ja bio jedini koje je mogao voziti Silvanine bijesne automobile. Imala je u mene neograničeno povjerenje. Samo sam ja znao za njene bračne probleme, za muku koju je nosila na svojoj duši zbog nesretnog braka s Radmilom Armenulićem, zbog nevjerovatne borbe za svoju kćerku Gordanu, koja joj je bila smisao života.

Zanimljivo je da je Kalezić Silvani poklonio dvije pjesme: “Željna sam rodnog doma” 1974. godine, te nakon njene smrti komponovao je i otpjevao pjesmu “Jednoj ženi koje nema više”.

Noćas mi srce pati…

– Bili smo na zajedničkoj turneji. Ja publici predstavljao pjesmu “Željan sam rodnog doma” kao svoju novu pjesmu, koju tek treba da snimim. U jednom trenutku meni Silvana kaže da joj se sviđa pjesma i pita me da joj dozvolim da je i ona snimi. Kazao sam “Silvana, to je najmanje što mogu uraditi za vas. Ja sam počašćen tom vašom idejom. I zaista te 74. godine ona je snimila tu pjesmu. To je neponovljiva interpretacija. A na B strani te ploče je snimila “A što ćemo ljubav kriti”. Takav vokal se rađa jednom u 100 godina – riječi su Zorana Kalezića.

Nakon Silvanine pogibije, nekoliko mjeseci kasnije Kalezić će u jednoj beogradskoj kafani napisati stihove pjesme “Jednoj ženi koje nema više. Ušao je s društvom u kafanu, a pjevačica je pjevala Silvaninu pjesmu “Noćas mi srce pati…”

Krenule su mu suze, a onda je od konobara zatražio komadić papira i olovku, te počeo pisati stihove “Za njom cvile violine, za njom plaču kapi kiše…”.

Posvećana Silvani

– Dvije godine sam čuvao tu pjesmu. Nisam htio da je odmah pustim da me ne bi neko optužio da zarađujem na mrtvoj Silvani. A onda su me pozvali na Ilidžanski festival. Prihvate ovu pjesmu, ali nisu znali da je posvećena Silvani. Tek kada sam dobio nagradu, otkrio sam istinu da je ta pjesma posvećena najvećoj zvijezdi svih vremena i najplemenitijem biću u mome životu, poslije moje majke, Silvani Armenulić – riječi su Zorana Kalezića.

(Naj portal)

Poznati

U šetnji Štutgartom s Benjaminom Kličićem: VODIM SE RIJEČIMA RAHMETLI EFENDIJE ZUKORLIĆA

Published

on

Benjamin Kličić

U šetnji Štutgartom s Benjaminom Kličićem

Za njega kažu da jednostavno magnet za publiku, dobru zabavu, dobru pjesmu, dobar bakšiš. Ma jednostavno ima u sebi tu neku pozitivnu energiju, harizmu koja plijeni i zarobi dušu čovjeka odmah nakon prvog susreta.

Uzlazna putanja

To je jednostavno Benjamin Kličić. Za njega se po prvi put u estradnom svijetu čulo kada se takmičio u Zvezdama Granda i bio u timu Violete Viki Miljković. Zahvaljujući Violeti, Benjamin se upoznao s estradnim menadžerom Hilmom Peljtom i od tada je njegova karijera krenula uzlaznom putanjom. A ona traje i dan danas. Sigurni smo trajat će još dugi niz godina, decenija.

Ovaj put razgovor s Benjaminom vodili smo u šetnji Štutgartom.

Na početku razgovora Benjamina smo upitali da li na njegovim čestim putovanjima širom Evrope i svijeta ima priliku ili vremena da se malo pobliže upozna sa nekim gradom?

– Veoma slabo ili skoro nikako. Kako se kaže u našem narodu sve je to nekako navrat i nanos. Ili kasni avion, ili imaš zastoj u automobilskom saobraćaju, pa se stigne baš, baš na vrijeme. Da ima tek toliko vremena proba da se odradi i to je to. Istina upoznam hotele svakog grada, hotelsko osoblje…, i tako dalje.

Da li postoji neki grad koji ti je posebno drag i u kojem bi volio da živiš sa svojom porodicom?

Duša i srce

-Pored naših bh. gradova koji imaju dušu i srce, nekako su mi u najljepšem sjećanju ostali gradovi širom Amerike. Da, volio bi da živim u nekom američkom gradu, ali ako ovo bude čitala moja supruga, onda ne (smijeh). Perspektiva za mlade ljude, posebno za djecu je mnogo veća u tim američkim gradovima već na našim prostorima nekadašnje Jugoslavije. Tako da nije isključeno da jednog dana ako Bog dragi da i, pređemo „preko bare“ za stalno“. Ali, otom potom.

Prošle godine si objavio novi album. Iskreno da li si zadovoljan onim što je taj tvoj album, s novim pjesmama postigao?

– Zasigurno da jesam. Na neki način svaka pjesma ima tu neku njenu lijepu ljubavnu priču. Komentari su jako pozitivni, stižu mi pohvale svakodnevno. Najbitniji je sud publike, a on je baš pozitivan, jer pjesme su pronašle put do ljudi. Ostale su još dvije pjesme da za njih snimim spotove i onda smo sve zaokružili. Bit će to onda sve kompletirano u jedan lijepi muzički produkt. Bit će objavljen CD, USB i jedna mala knjiga u kojoj će biti opisan moj estradni put. Kada se sve to zaokruži slijedi onda najdraži dio te moje estradne priče. To je da ću sve to da podijelim mojim dragim i vjernim fanovima, bez kojih ne bi ni mene bilo. Album i sve što ide uz njega neće biti u slobodnoj prodaji, sa tim ću definitivno da nagradim ljude koji mene vole, koji su uz mene, tako da jedva čekam da se to dogodi.

Da li danas za sebe možeš da kažeš da si uspio, da si uspješan?

-Na to pitanje ima jedan lijepi odgovor, kojeg je jednom rekao rahmetli muftija Zukorlić. To je da, kada na sudnjem danu prevagnu dobra djela, onda znaš da si bio uspješan. Uspjeh je nešto sasvim relativno. Ja mogu samo da kažem da sam zadovoljan i da sam sretan. Tako ja mjerim taj neki uspjeh.

Šta znači ramazan

Kao i svake godine, pa tako i ove, postio si mjesec ramazana. Bio si više kod kuće, što znači i više vremena si provodio sa svojim sinom.

– Hvala dragom Bogu da je tako i, ja ću uvijek sve dok živim odvojiti taj jedan mjesec u godini, da postim i da budem sa svojom familijom. Da posvetim njima vrijeme. I, siguran sam da će jednog dana taj mjesec biti mom sinu mnogo draži. Znat će da je tata sada kod kuće, da posvećujem njemu sve vrijeme. Shvatit će jednog dana šta taj mjesec ramazana znači za mene, za njega, za našu kompletnu porodicu. Ja uvijek kažem, voli svoju vjeru i naciju, poštuj tuđu ili svaku drugu, jednostavno budi čovjek.

Bato Šišić (Naj portal)

 

BONUS VIDEO

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending