Svekrva Anka je odlučila javno da progovori o svojoj snahi, koja ne želi imati nikakvog posla sa vjerom, niti želi pustiti sveštenika u stan. Za nju je to veliki problem i to ne samo zbog dubokih uvjerenja, već i male sredine u kojoj žive.
Kaže da živi u malom mjestu gdje svako zna svakoga pa joj posebno teško pada što snaha odvlači sina od vjere u kojoj je odgojen. Već sada je, dodaje, njena porodica postala tema seoskih tračeva, ne bez razloga.
„Prije tri godine, moj sin se oženio djevojkom koja dolazi iz porodice koja nikada nije iskreno prigrlila nauk naše svete Katoličke crkve niti je pustila Isusa u srce. Odrasla je u ateističkom okruženju gdje se poštovanje prema Bogu smatralo nepotrebnim. Na jedvite jade smo je nagovorili na vjenčanje u crkvi – požalila se Anka za Moje vrijeme.
Kako snaja nije bila ni krštena, sve se rješavalo na brzinu.
„Zbog toga sam posebno zahvalna popu na strpljenju i razumijevanju. Iako mu s njom nije bilo lako izaći na kraj – rekla je Anka.
No, sve to nije promjenilo snajin preziran odnos prema vjeri.
„U tome je podržava njena mama nevjernica, a čija je snaha kopija – kaže nesretna svekrva Anka.
„I tu tek dolazimo do pravog problema”, kaže nadalje. “Božić je za mene posebno stresan jer nakon praznika sveštenik kreće u blagoslov porodica. Živimo u kući koju smo muž i ja sagradili, ali na različitim spratovima. Sin i snaha imaju svoj prostor na spratu, dok muž i ja živimo u prizemlju. Prošle godine sveštenik je odlučio pokucati na njena vrata, ali mu ona nije otvorila. Samo je provirila ko je na vratima i pojačala muziku. Kako imamo spoljne stepenice, komšije su iza zavjesa gledali tu sramotu – kaže Anka.
Sveštenik joj je, kaže, rekao da je njegovo da kuca, da je snaha krštena i da se ne treba stiditi zbog njenih postupaka. No, njoj je, svejedno teško jer je drugačije zamišljala svoju porodicu.
Ove godine je mislila svešteniku reći da snaha nije u stanu na spratu, ali misli da nije uputno lagati sveštenom licu i tako “navlačiti grijeh na svoju dušu”. Zato se sjetila rešenja:
“Ponudila sam joj da ode prijateljici ili mami, a da ću ja u njenom stanu staviti pšenicu i raspelo na sto, dati milost, doprinos za crkvu i provesti sveštenika. Da bar ne žive u neblagoslovljenom prostoru. Nije pristala na to. Ismijala me i rekla da ona ‘mantijašima’ ne otvara vrata i da bi mi bolje bilo da novac potrošim na sebe nego da debeloj guski mažem vrat.Teško mi pada što ne poštuje ni mene ni vrijednosti porodice u koju je došla, a još mi je teže zbog straha da će moji unuci, jednom kad dođu, odrasti kao nekrsti – bez vjerskog odgoja. Sin, koji trenutno radi u Njemačkoj, ne vidi ozbiljnost situacije te smatra da se previše opterećujem time – navodi svekrva Anka.
Ona je zatim smislila dalje korake.
„Razmišljam o davanju uslova sinu i snahi: ili će prihvatiti svetu katoličku vjeru i običaje kako Bog zapovjeda ili će se iseliti iz moje kuće. No, nemam podršku u mužu koji smatra da pretjerujem i da bih trebala biti tolerantnija. Šta biste vi uradili na mom mjestu? Bojim se da će nam snaha svojim ponašanjem uništiti porodicu, a sve što želim je da živimo sretno kako Bog zapovijeda – kaže Anka, kojoj je Bog dao snahu nevjernicu. (Naj portal)
