Smješteno u Andamanskom arhipelagu koji pripada Indiji, ostrvo Sjeverni Sentinel privlači pažnju svojim prelijepim pješčanim plažama i gustom šumom. Otprilike je veličine Menhetna,

Istraživači procjenjuju da na ostrvu Sjeverni Sentinel živi između 50 i 400 ljudi, s tim što vjerovatno ima mnogo više muškaraca nego žena. O njihovom jeziku i porijeklu zna se vrlo malo, jer odbijaju bilo kakav kontakt sa ostatkom svijeta. Smatra se da su prije 60.000 godina došli iz Afrike i da žive od lova i sakupljanja plodova, a poznati su po tome što su spremni da ubiju svakoga ko im se previše približi.

Većinu stvari o andamanskim plemenima prvi je iznio čuveni venecijanski trgovac i istraživač Marko Polo, koji je i napomenuo da su neprijateljski nastrojena prema strancima. Iako ne postoje dokazi o tome da su bili, ili da i dalje jesu ljudožderi, sasvim sigurno su ostavili utisak na svakoga ko je stupio u bilo kakav kontakt sa njima.

Najraniji zapis o nekoj vrsti interakcije vezane za Sentinelce datira iz 1771. godine, kada je britanski geometar Džon Riči uočio vatru na ostrvu. Više od 90 godina kasnije, indijski trgovački brod Niniva nasukao se na njega. Članove posade napali su pripadnici agresivnog plemena, a uspjeli su da prežive zahvaljujući tome što ih je spasila Kraljevska mornarica.

Tokom kasnih 1800-ih, britanski istraživač Moris Vidal Portman poslao je nekoliko ekspedicija na Sjeverni Sentinel, kako bi saznao što više informacija o njemu. Tako je došlo do otkrića nekoliko puteva i sela, pa čak i do toga da je nekoliko Sentinelaca oteto. Poslije nekog vremena, zarobljenici su se razboljeli, a njih dvoje je umrlo, jer im je imunitet bio previše slab da bi se izborio sa infekcijama modernog svijeta. Britanci su preostale osobe poslali nazad na ostrvo, a dali su im i razne poklone, ne bi li time zadobili njihovo povjerenje i uspostavili komunikaciju sa njima.

Tokom godina, mnogi brodovi su se nasukali na Sjeverni Santinel, s tim što su neki ljudi preživjeli, a neki ne. Kasnije su svi izbjegavali da mu se približavaju, ali su, međutim, dva ribara dana 26. januara 2006. godine, odlučila da pecaju u njegovoj blizini tokom noći. Obojica su završila tragično – ubijena su od strane pripadnika plemena i najvjerovatnije pokopana u pijesku.

Indijci su pokušali da dođu do njihovih tijela kako bi ih predali porodicama, ali u tome nažalost nisu uspjeli, budući da su bili zasuti strijelama. Time je strancima po ko zna koji put dato do znanja da su nepoželjni, pa je ostrvo, koje nikad nije istraženo, sada zabranjeno turistima i brodovima iz razumljivih razloga.(Naj portal)