Pratite nas

Razglednice

Odbijaju svaki kontakt sa ostatkom svijeta: NA OVOM OSTRVU ŽIVI PLEME MISTERIJE I UBISTAVA

Published

on

Smješteno u Andamanskom arhipelagu koji pripada Indiji, ostrvo Sjeverni Sentinel privlači pažnju svojim prelijepim pješčanim plažama i gustom šumom. Otprilike je veličine Menhetna,

Istraživači procjenjuju da na ostrvu Sjeverni Sentinel živi između 50 i 400 ljudi, s tim što vjerovatno ima mnogo više muškaraca nego žena. O njihovom jeziku i porijeklu zna se vrlo malo, jer odbijaju bilo kakav kontakt sa ostatkom svijeta. Smatra se da su prije 60.000 godina došli iz Afrike i da žive od lova i sakupljanja plodova, a poznati su po tome što su spremni da ubiju svakoga ko im se previše približi.

Većinu stvari o andamanskim plemenima prvi je iznio čuveni venecijanski trgovac i istraživač Marko Polo, koji je i napomenuo da su neprijateljski nastrojena prema strancima. Iako ne postoje dokazi o tome da su bili, ili da i dalje jesu ljudožderi, sasvim sigurno su ostavili utisak na svakoga ko je stupio u bilo kakav kontakt sa njima.

Najraniji zapis o nekoj vrsti interakcije vezane za Sentinelce datira iz 1771. godine, kada je britanski geometar Džon Riči uočio vatru na ostrvu. Više od 90 godina kasnije, indijski trgovački brod Niniva nasukao se na njega. Članove posade napali su pripadnici agresivnog plemena, a uspjeli su da prežive zahvaljujući tome što ih je spasila Kraljevska mornarica.

Tokom kasnih 1800-ih, britanski istraživač Moris Vidal Portman poslao je nekoliko ekspedicija na Sjeverni Sentinel, kako bi saznao što više informacija o njemu. Tako je došlo do otkrića nekoliko puteva i sela, pa čak i do toga da je nekoliko Sentinelaca oteto. Poslije nekog vremena, zarobljenici su se razboljeli, a njih dvoje je umrlo, jer im je imunitet bio previše slab da bi se izborio sa infekcijama modernog svijeta. Britanci su preostale osobe poslali nazad na ostrvo, a dali su im i razne poklone, ne bi li time zadobili njihovo povjerenje i uspostavili komunikaciju sa njima.

Tokom godina, mnogi brodovi su se nasukali na Sjeverni Santinel, s tim što su neki ljudi preživjeli, a neki ne. Kasnije su svi izbjegavali da mu se približavaju, ali su, međutim, dva ribara dana 26. januara 2006. godine, odlučila da pecaju u njegovoj blizini tokom noći. Obojica su završila tragično – ubijena su od strane pripadnika plemena i najvjerovatnije pokopana u pijesku.

Indijci su pokušali da dođu do njihovih tijela kako bi ih predali porodicama, ali u tome nažalost nisu uspjeli, budući da su bili zasuti strijelama. Time je strancima po ko zna koji put dato do znanja da su nepoželjni, pa je ostrvo, koje nikad nije istraženo, sada zabranjeno turistima i brodovima iz razumljivih razloga.(Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending