Sudbine

Noćna mora mlade Melise koja je pristala da proda dijete: GOSPOĐO, TO NIJE LUTKA, TO JE MOJA BEBA

Published

12 mjeseci

02/10/2023

Siromaštvo primorava desetine mladih trudnica da daju svoje bebe na usvajanje u zamjenu za novac, na Filipinima, gdje roditelji koji žele da imaju djecu mogu da “kupe” jednu na Fejsbuku za samo nekoliko stotina eura, prenosi EFE.

Takav slučaj registrovan je u maju u stanu u Manili, glavnom gradu Filipina. Džojs, 39-godišnja filipinska kozmetičarka, postavila je pitanje o kolekcionarskoj lutki koju je vidjela na Fejsbuk stranici. Odgovor onoga koji je postavio oglas ostavio ju je bez teksta:

„Košta 20.000 pezosa (otprilike 400 eura). Ali to nije lutka, to je dijete koje ću roditi za mjesec dana, gospođo“.
Osoba koja je napisala ovu poruku zove se Melisa, 21-godišnja Filipinka koja je zbog ekonomske nesigurnosti i nedostatka podrške porodice i bivšeg dečka, sa kojim je zatrudnila, odlučila da se odrekne svog budućeg djeteta i “da” ga na usvajanje na ogromnom tržištu beba za prodaju na Filipinima.

„Ne mogu svom djetetu da pružim dobar život, nemam novca i ostala sam bez posla kada sam ostala trudna. To je veoma tužno, ali pomirila sam se sa tim i sada samo želim da se uvjerim da je u dobrim rukama“, rekla je Melisa na sastanku koji je na kraju imala sa Džojs, na koju je uvjerila da će sa njom bebi biti dobro i koja je pored sakupljanja lutaka već duže vrijeme razmišljala o usvajanju djeteta.

Tri dana nakon njihovog prvog razgovora na Fejsbuku, Melisa i Džojs su održale prvi sastanak licem u lice i dogovorile se da će rođenoj majci biti dozvoljeno da živi u kući usvojitelje dok ne dođe njen očuh. Mlada Melisa, velikih i izražajnih crnih očiju, porijeklom sa ostrva Negros (u centru arhipelaga), na tečnom engleskom prepričava teškoće sa kojima se suočila prije nego što je upoznala Džojs, koja želi da usvoji dijete jer joj je rođeni sin, već odrastao i ove godine kreće na fakultet.

„Moj otac je umro od zloupotrebe droga, a moja majka je i dalje zavisna od kockanja i gubi čak i ono malo što zaradi. Kada sam zatrudnila, nije htio da mi pomogne“, tužno priča Melisa.

„Bivši dečko me napustio čim je saznao da sam trudna, a ja ne želim da abortiram (što je na Filipinima ilegalno – ne). Svoje dijete mogu da dam samo nekome ko to može da priušti i ko će da brine o njemu“, dodaje ona.

Sama i očajna jer nije imala novca, Melisa je lako pronašla jednu od mnogih Facebook stranica na kojima se majke koje su rodile i usvojiteljice povezuju kako bi dovršile ilegalno usvajanje.

Prije nego što je upoznala Džojs, Melisa je pronašla drugu potencijalnu usvojiteljicu, otputovala u Manilu u februaru da je upozna i ugostila ju je ova „kandidatkinja“ da usvoji njenu nerođenu bebu, ali se situacija ubrzo pretvorila u noćnu moru.

„Ta žena me je zaključala u sobu bez vazduha. Ne da mi da izađem da me komšije ne vide”, s obzirom na to da je svog dečka koji živi u inostranstvu lagala da je trudna sa njim. „Svakog dana nisam jela ništa osim riže, rijetko je bilo šta drugo“, priča Melisa.

Taman kada joj se zdravlje pogoršavalo, zbog loše ishrane i zagušljive vrućine u toj mračnoj prostoriji, Melisa je na drugoj Fejsbuk stranici upoznala Džojs, uspjela da „pobjegne” iz zatočeništva i skloni se kod Džojsa, koja joj je ponudila hranu i prijatne uslove za život.

Kada se beba, dječak, rodi, plan je bio da Džojs odnese bebu u Kancelariju za registraciju rođenih da se proglasi biološkom majkom, nakon čega bi Melisa mogla da se vrati u svoj rodni grad i ispoštuje usmeni dogovor koji je sklopila, da nikada više ne vidi svoje dijete.

Iako je filipinsko Odjeljenje za socijalna pitanja 2019. godine priznalo da „stotine hiljada“ ljudi ima falsifikovane izvode iz matične knjige rođenih, ne postoje podaci ili studije o ilegalnoj i tajnoj prodaji beba, koja se često obavlja preko društvenih medija.

Filipinska vlada, kažnjava nezakonita usvojenja doživotnim zatvorom i novčanim kaznama do 84.000 eura, piše Agerpres. Inače, nezakonita usvojenja su u porastu na Filipinima. Prema informacijama do kojih je došao EFE, na ovom virtuelnom tržištu beba vrši se i trampa, kako bi se dobilo dete željenog pola: ako majka kupac odluči da umesto dečaka želi devojčicu, ona iznosi svoj slučaj na društvenim mrežam. (Naj portal)

Tagovi:beba..lutka prodaja siromaštvo trgovina

Sljedeća vijest

Milutin zbog praznih koverti redom zvao goste: MORAO SAM SAZNATI KOJE U MOJOJ RODBINI KOROV

Predhodna vijest

Travar Mirsad Krnjić je pomogao Stojanu Stanačevu da normalizira šećer: ZA 4 MJESECA SKINUO SAM SKORO 30 JEDINICA

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)