Sudbine

Njemu 25, a njoj 45 ljeta: STARIJIM ŽENAMA NIJE LAKO UDOVOLJITI, NEZASITE SU S “PILETINOM”.

Published

3 godine

11/12/2021

Veze između starijih muškaraca i mlađih žena gotovo nikada ne nailaze na osudu društva, dok je sasvim drugačija reakcija na obrnutu situaciju. Starije žene koje su u vezi sa mlađim muškarcima nerijetko pogrdno nazivaju “kuguarkama”, “matorkama” koje su “maznule piletinu” i sl…

I često se smatra da one tu “piletinu” (čak i kad je starija od 30 godina) koriste isključivo za “điđi miđi”.Nekada to nema veze sa istinom, nekada se među njima zaista razvije ljubav, a nekada je baš to – samo “kombinacija”.

U ovoj drugoj situaciji našao se jedan mladić koji je za britanske medije otkrio šta je najgore kada si u “vezi” sa ženom koja je 20 godina starija. Ovaj odnos je opisao kao “nezgodan i jednostran”, za sebe kaže da joj je bio “igračka”, ali je dodao i da ipak ne žali zbog tog iskustva.

On je opisao kako je morao da se pomiri sa činjenicom da izlazi s njim samo zbog njegovog izgleda i mladosti. Viđali su se godinu dana jednom nedjeljno, samo zbog “điđi miđi”, a nikada nisu vodili razgovore o budućnosti, svojim željama i planovima… Dok su ga muški prijatelji tapšali po leđima, porodica je osuđivala ovu vezu. Njemu samom je možda najgore bilo kada je shvatio da je njen sin čak stariji godinu dana od njega.

“Moji prijatelji su mislili da je to kul, ali moje sestre i prijateljice su bile užasnute”, priča mladić koga je iznenadila neravnopravnost u vezama ovog tipa.

Dok mlade djevojke smatraju da je sasvim u redu kada su sa starijim muškarcem, potpuno im je odbijno kada čuju da je njihov vršnjak sa starijom ženom. To je shvatio kada se udvarao djevojkama svojih godina – onog trenutka kada bi otkrio da se viđa sa starijom ženom, okrenule bi mu leđa s gađenjem.
Šta je najveći problem kod ovolike razlike u godinama?

Po njemu, bilo ih je dosta. Osim sitnih kao što je to što nije tehnološki “potkovana”, slabo barata viberom i drugim aplikacijama, najveći problem bilo je iskustvo. Ona živjela punim plućima prije nego što se on pojavio, vodila je jedan bogat život kojeg on nije i nikada neće biti dio. Neprijatno je bilo i što je ujutru navraćao bivši muž da vrati njihove kćerke sa “prespavljivanja”, a za to vrijeme je on morao da se krije u kupatilu.

Osim toga, tvrdio je da starijim ženama nije lako udovoljiti.

“Starije žene su sve već vidjele i jako ih je teško impresionirati, naročito one vrlo atraktivne”, rekao je i zaključio da ovakve veze jednostavno nisu održive na duge staze.

Takve veze su čisto za zabavu i ne treba gajiti iluzije, kao što je on koji se vezao za svoju partnerku. Dodao je da se ne kaje, jer je puno naučio od nje i svakako uživao u vremenu koje su proveli zajedno. Ali, sada je trenutak da se okrene svoijim vršnjakinjama. (Naj portal)

Tagovi:godine istaknuto ljubavnik matorke

Sljedeća vijest

Naplatiće osiguranje: RADEĆI KOD KUĆE, POVRIJEDIO SE NA PUTU OD KREVETA DO STOLA

Predhodna vijest

Bježanija i padanje u nesvjest u Vogošći: TAMAN CJELIVALI POKOJNIKA VUKANA PERIĆA, A ON OTVORIO SANDUK

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)