Merima i Dušan su zajedno već 30 godina. Različitih su vjera, različitih nacionalnosti, ali se vole i slažu kao malo ko od trenutka kada su se vjenčali u Beogradu tokom ranih godina u Bosni. Te 1992. godine samo je jedna stvar odlučivala o životu ili smrti ljudi u Bosni, da li se krste ili klanjaju, da li su Srbi, Muslimani, Hrvati ili ateisti.
Merima Buzimkić iz Bosanskog Grahova je te 1992. godine nekako vojnim avionom uspjela pobjeći u Beograd, u namjeri da potraži tetku koja je živjela u Batajnici, te da tu boravi dok ne prođe ratno ludilo u Bosni. Popzr mnogih vjerovala je da će to katko potrajati, te da u Bosni komšija na komšiju neće zapucati, da nema mržnje i da je nikada neće biti. Ali,…
“U Beogradu sam 22. oktobra 1992. godine upoznala svog sadašnjeg supruga Dušana. Poslije mjesec dana našeg viđanja, Dušan me pozvao na svoju slavu. Došla sam da pomognem njegovoj majci i tu me i zaprosio”, ispričala je Merima za Naj ženu.
Merima je pristala da ostane sa Dušanom i da se uda za njega. U tom momentu nije znala da li su njeni roditelji uopšte živi i šta se sa njima dešava, jer je rat u Bosni bio u najvećem jeku.
“Godinu dana smo živjeli nevjenčani, radili smo i sakupljali novac za svadbu. Ubrzo poslije svadbe smo dobili dvoje djece.”
Da brak u ratu sklope muslimanka i pravoslavac, nisu se svi, kaže slagali odmah, no njih dvoje ostali su lojalni jedno drugom i istrajni u namjeri da stupe u brak. U oktobru ove godine, Meri i Dule će da proslave trideset godina braka.
“Kad sam saznala da su mi roditelji živi, poslije par godina, ja sam im poslala pismo. Tad sam im javila da sam se udala u Beogradu za Dušana Pavlovića i da imam dvoje djece. Čak i da su se ljutili, ne bi mogli da utiču na mene jer sam ja već oformila svoj život i osnovala porodicu.”
Merimin otac Osman je na početku malo negodovao jer se Merima udala za Srbina. Međutim, ubrzo su promijenili mišljenje kada su upoznali Dušana.
“Kada su saznali da sam živa, bili su sretni, jer su se plašili da su i mene izgubili. Ljutio se tata malo na početku, al kako narod kaže, svoje se meso ne jede. Pošto mi je brat stradao uratu u Bosni, ostale smo dvije sestre i ja. Moji roditelji su toliko zavoljeli Dušana, da su uvijek govorili da im je to najbolji zet.
“Jedna sestra se udala za Amerikanca i živi u Njujorku, druga sestra se udala u Bosni za Muslimana, a ja za Srbina Dušana. Tako da moj otac u svojoj ući ima tri vjeroispovesti. – priča Merima.
Merima i Dušan danas slave Božić sa svojom porodicom. Iako obilježava Bajram, Meri kaže da poštuje sve hrišćanske, vjerske praznike, ali da vjera i nacija nisu njena životna odrednica.
“Za mene je važno kakav si čovjek. Nevažno je da li se krstiš ili klanjaš”, objašnjava Merima i dodaje da je u tom duhu vaspitavala i svoje kćerke. (Naj portal)
