Prvi izbor za mis Jugoslavije održan je 1926. i tada se čulo za Italinu Lidu, odnosno Idu Kravanju iz Divače kod Trsta. Ida je pobijedila na izboru za mis Ljubljane, a zatim postala i mis Slovenije.
Njen život je bio poput dobro izrežiranog filma, pun uspona i padova. Zarad karijere odrekla se toplog doma, dva puta je mijenjala ime, a propustila je i velike životne šanse. Umrla je kao Tamara Đorđević, 1979. u Budvi.
Uprkos odbijanju majke, za Itinu ljepotu se čulo do daleke Njemačke i stigla joj je ponuda za probno snimanje. Kako nije bilo govora da je porodica pusti da ode u Berlin, Ita je prelomila i 1927. godine pobjegla od kuće.
U Berlinu je počela njena glumačka karijera. Potpisala je trogodišnji ugovor s producentskom kućom “Ostermajer” i oni su od nje napravili pravu zvijezdu. Učili su je da glumi, pleše, vozi, jaše, pliva… Skoro godinu i po dana pojavljivala se u manjim ulogama stičući iskustvo i spremajući se za ozbiljnije role.
Fanovi su je obožavali, a kritičari hvalili njenu “slovensku ljepotu” i dar za glumu. Dobijala je na stotine pisama obožavalaca i uslijedila je i ponuda za nastavak karijere u Holivudu.
Međutim, na vrhuncu slave, 1931. Iti je srce ukrao Miodrag Đorđević, inženjer iz Beograda i ona je riješila da sve ostavi i uda se za njega. Promijenila je vjeru prešavši u pravoslavlje i poslije selidbe u Beograd po drugi put u životu uzela je i novo ime – Tamara Đorđević.
Kada je počeo Drugi svjetski rat zamalo da je završila u nacističkom zatvoru. Tada je prihvatila je ulogu u filmu njemačke produkcije “Centrala Rio”. Morala je da dokazuje da nije Jevrejka, a tokom snimanja filma posvađala se sa čovjekom koji je vrijeđao Jugoslaviju, a za koga se ispostavilo da je gestapovac.
Itu je zatvora spasao tadašnji ambasador kraljevine Jugoslavije u Berlinu, a kasnije i naš nobelovac Ivo Andrić, koji joj je savjetovao da se hitno vrati u domovinu. Pošto je već snimila svoje scene, odmah je spakovala kofere.
Svoju posljednju ulogu ostvarila je u filmu “Rat” iz 1960. godine, a partner joj je bio Velimir Bata Živojinović. Ubrzo se sa suprugom seli u Budvu, a kuća koju su sagradili stradala je 1979. godine, kada je taj kraj pogodio strahoviti zemljotres. Ina je nažalost podlegla povredama i zdravstvenom problemima, a preminula je iste godine u maju. Sahranjena je u Beogradu na Novom groblju.
