Imoje su ovce stradale, samo smo se, eto, od ovog posljednjeg napada uspjeli nekako odbraniti. Prije dvije godine lutalice su mi ubile dvoje jagnjadi, ove zime još četvoro – jada se Trubajić.

Mještani banjalučkom naselja Bukvaleka, već godinama se bore sa napuštenim, psima. Kažu, vlasti se smjenjuju, gradonačelnici dolaze i odlaze, a Trubajići, Galići, Malbašići, Moconje, Grmuše… žive kao na Divljem Zapadu, iako su njihove kuće i imanja nadomak centra Banjaluke – na samo pet kilometara od „Boske“.

Uskim izlokanim putem Banjalučani iz drugih dijelova grada pred njihove kapije često dovoze smeće, a još češće kućne ljubimce, kojih hoće da se otarase. I sve to prolazi nekažnjeno.

“Neki dan sam svojim očima vidio kako je neko u naš kontejner bacio šestoro štenadi! Starije pse samo ispuste iz kola i nagare dalje. A na Manjači, na dvadesetak kilometara odavde, 100.000 KM naših para je srukano u azil za napuštene pse – kaže jedan mještanin.

Žao je ljudima iz Bukvaleka i tih pasa, ne kažu da lutalice treba ubijati, ali neko se, vele, mora za njih pobrinuti. Jer, oni su se namnožili, pa u čoporima napadaju ovce, gaze bašte, čak i na djecu kidišu.

“Ne smijemo djecu samo pustiti u školu, moramo ih svaki dan dovoditi i odvoditi – kaže Branislav Trubajić.

Njegov imenjak i komšija, Branislav Javorac, samo ljutito odmahuje glavom. On je prošao najgore. U posljednjih par godina psi su mu, veli, uništili 19 ovaca i jagnjadi i jednog jarca. Štetu mu niko nije nadoknadio. A ni lutalice niko nije uklonio iz sela.

“Skupićemo svoje ovce i odvesti ih u grad, u park kod opštine. Eto, častimo opštinare. Neka oni ispeku i pojedu naše ovce i jaganjce; bolje je i to nego da ih pokolju psi – kaže Javorac.

Ostaje još samo da se s komšijama dogovori hoće li to izvesti za Prvi maj, ili za 22. april, na Dan grada.

Prije 10 dana stradalo je i jagnje Steve Galića. Miroslav Milašinović je 8. januara ostao bez tri ovce. Šestoro članova njegove porodice branili su stado, ali ga nisu mogli odbraniti od čopora gladnih pasa.

“Tri ovce su mi zaklali, devet je ostalo, ali da moji nisu istrčali i dohvatili se vila i motki, sve bi ih potamanili. Kad sam došao iz noćne smjene, imam šta da vidim. Onako umoran sam morao ići u šumu da pokopam zaklane ovce – priča Miroslav.

Istog dana psi su nasrnuli i na jagnjad Vidosava Galića i još nekih njihovih komšija.

“Ščepao ker jagnje za but, kida ga, a jagnje gleda u njega i ječi – priča za Srpsku info Vidosav.

Zvali su mještani Gradsku upravu da prijave štetu, pozvali su i higijeničarsku službu i veterinare. Niko, kažu, tog dana nije došao.

Tvrde da je u posljednjih desetak godina ispisao na stotine podnesaka, žalbi, peticija. Obraćali su se Ministarstvu poljoprivrede. Pred posljednje izbore su pisali i PDP-u, ali ništa ni od toga. Nije im pomoglo ni to što je tadašnjih generalni sekretar ove stranke, Milko Grmuša, porijeklom iz njihovog sela.

Gradonačelnicima su pisali redom: prvo Dragoljubu Davidoviću, pa onda Igoru Radojičiću, pa Drašku Stanivukoviću. I ništa. Uzdali su se da će njihov problem riješiti mladi Stanivuković, koji se, dok nije zasjeo na vlast, vatreno zalagao za promjene i zaklinjao se da mu je dobrobit građana preča od svega. Ljuto su se razočarali.

“Nije htio da nas primi, pa smo nedavno otišli u susjedno selo, gdje je gradonačelnik govorio na skupu povodom izbora za savjete mjesnih zajednica. Nas 15 izađemo pred njega, on nas sve izbjegava, neće da pred onom masom sluša neprijatna pitanja – kaže Trubajić.

Kad su mu, poslije mitinga, rekli da su psi lutalice napravili najmanje 14.000 KM štete, gradonačelnik im je, tvrdi Trubajić, odgovorio da to „nije njegova nadležnost“ i da „nema vremena“. (Naj portal)