Pratite nas

Sudbine

Neko će završiti u ludnici: PROTIV SEVERINE OTAC NJIHOVOG SINA POKRENUO VIŠE OD 80 POSTUPAKA

Published

on

Severina Vučković jučer je opet bila na sudu u jednom od milion postupaka povezanih s njenom borbom za staranje nad 12-godišnjim sinom, kojeg je dobila u vrijeme ljubavi sa možnim i sve su prilike, osvete željnim Milanom Pavlovićem. I dok traje najnovija afera, nakon odluke Vrhovnog suda Hrvatske, da se dijete oduzima majci Severini, zarovili smo se u istoriju skoro desetogodišnje borbe za bridu nad djetetom, koe već ulazi u tinejdžersko doba i još ne zna kome će na kraju “pripasti”.

Kolekcija tužbi

Pravosuđe, reći će vam oni, radi svoj posao. Sudi i samo sudi… I to nakon kontinuiranih tužbi, prigovora, žalbi, dopisa dječakovih roditelja. Oni već imaju kilograme papira u kojima su ispisane presude, žalbe, rješenja… Istovremeno, njihov sin na vom putu pakla njegovih roditelja reda petice u osnovnoj školi.

Analitičari su izračunali da je Popović do sada pokrenuo više od 80 pravnih postupaka ne samo protiv Severine nego i protiv niza ljudi koji su joj bliski. Ta nevjerovatna kolekcija tužbi i podnesaka uključuje kaznene i prekršajne prijave, izvanparnične postupke, postupke izvršenja, zahtjeve za revizijom kod Vrhovnog suda, prijave centrima za socijalni rad, disciplinske postupke protiv Severininih advokata, tužbe protiv menadžera, nećakinje koja s njom živi itd.

U ovu brojku, kako pišu zagrebački mediji, nisu uračunata njegova pisma koja je slao predsjedniku Hrvatske Zoranu Milanoviću, premijeru Andreju Plenkoviću, Saboru, ministarstvu nadležnom za socijalu, tražio postupanje pravobraniteljicu za zaštitu djece i obraćao se još brojnim drugim adresama u sudovima, pravobraniteljstvu, policiji…

Otac zajedničkog djeteta tužio je Severinu u 17 kaznenih i 34 parnična postupka. Kad bi koji bio odbačen na Državnom odvjetništvu, Milan Popović bi insistirao da se progon nastavi. Desetak puta prekršajno je prijavljivao Severinu za porodino nasilje i sve su te prijave odbačene. Protiv nje je pokrenuo i četiri izvršna postupka.

Od nadležnog Centra za socijalni rad tražio je više puta da provode mjere nadzora nad roditeljskom brigom Severine i konstantno im upućuje podneske s raznim zahtjevima. Vrhovnom sudu obraćao se tri puta. Sedam postupaka vodilo se nakon prijave Milana Popovića pred advokatskim komorama u Hrvatskoj i Srbiji protiv Severininih advokata i sve su te prijave odbačene. Petoro Severininih bliskih prijatelja primalo je pisane prijetnje Popovićevih advokata, a novinare je prijavljivao Sudu časti HND-a.

Više postupaka vodio je protiv Severininog menadžera Tomice Petrovića i sve je njih ili izgubio ili povukao. Severininu nećakinju tužio je jer je na Facebooku podijelila neki tekst iz medija, a više puta je prijavljivao Centru za socijalni rad da je nepodobna da bude s njegovim sinom. Popović je pokrenuo i nekoliko postupaka u kojima je tražio izuzeće sudija Općinskog građanskog suda u Zagrebu, samo u posljednje dvije godine četiri puta.

Potpuno je jasno u kakvom ludilu zbog svega ovoga živi Severina Vučković, a sve to godinama gleda i njen sin.

Za to vrijeme sve o čemu roditelj mora odlučiti u vezi s djetetom, Severina je morala ishoditi sudskim putem, od upisa u vrtić do upisa u školu, na vjeronauku itd.

Glasno razmišljamo – da li je ovo normalno ponašanje i ima li iko na ovom svijetu da se malo pozabavi motivima i psihološkom analizom Milana Popovića?

Čisto kao suza

Utisak je da taj ćovjek progoni i maltetira majku svoga sina, a to bi se moglo tumačiti i kao zlostavljanje žene koja je imala život kakav je imala kada su u pitanju njeni partneri, ali njeno je majčinstvo čisto kao suza. On kao da želi Severini da se sveti…

Dobro je ta žena i normalna. Odakle joj tolika snaga? Jer, da bi se svi ovi sudski i drugi postupci mogli voditi, Severina se neprestano poziva na sudove, ispituje, vještači, od nje se traži izjašnjavanje, zovu je na razgovore u policiju i kod psihologa, socijalni radnici joj dolaze u kuću, pregledavaju, traže papire, uzimaju izjave itd. Tri puta dosad vještačeni su i ona i dijete. Mediji je, takođe, ne štede.

I za kraj – Severina je dokaz da za majku nema prepreke! Mrcvare je, izluđuju, ali ona ne posustaje. (E. Milić/Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending