Sudbine

Ne želi da živi od socijale: SAMIRA JE „UDARILA“ STRUJA, PREŽIVIO JE 27 OPERACIJA

Published

11 mjeseci

08/10/2023

Samir Šehić iz velikokladuškog naselja Trnovi, zaseok Široki potok, stopostotni je invalid, nakon što je prije desetak godina nastradao u Bihaću od visokog napona, radeći „na crno“ kod jednog poduzetnika. Dugo vremena borio se i izborio za život, doduše u invalidskim kolicima, ali danas sretan i ambiciozan.

Iako nepokretan, bez lijeve ruke, sa velikim oštećenjima na desnoj ruci i na glavi, Samir ne miruje. Nakon teške nesreće u kojoj je jedva preživio liječeći se, između ostalog, i u Njemačkoj, oženio se, a prije nekoliko godina registrirao je poljoprivrednu djelatnost, zaposlio se na taj način, i danas sa suprugom Rabijom, koju je pronašao u Zenici, uživa u svakom trenutku boravka pored svojih plastenika.

„Mene je elektromagnetno polje bacilo sa skele na žice visokog napona, uslijed čega sam se zapalio, izgorila mi je odjeća na meni, a ja sam pao na pijesak i tu ležao u nesvijesti dok neko nije pozvao hitnu da me vozi u bolnicu. Usput sam imao infarkt, a zbog reanimacije elektrošokom, pogoršalo mi se stanje sa mišićima, te su u potpunosti otkazali.

Samira Šehića (34), kako kaže, život nije mazio. Kao dijete roditelja koji su se rastali, rano se susreo sa brojnim problemima i nedaćama. Odrastao je uz svakog i sa svakim, a kroz život hodio sam i bez ičije pomoći se snalazio.

Najopasnije je bilo 11.11.2013. godine, kada je željeznom šipkom od skele zakačio žice dalekovoda i pretrpio snažan strujni udar te pao na zemlju s visine od 10 metara. Mnogo je operacija od tada prošao, čak 27 operacija a od toga četiri su bile u Minhenu, jer je polovina njegova tijela bila u opekotinama, a kako kaže, slomio je i kičmu.

Upućen je hitno u Sarajevo i tamo mu je urađeno 19 operacija, a doktori su se čudili što je uopće preživio udar tolikog napona“.

U Sarajevu su mu rekli da je to sve što su mogli učiniti za njega i da bi trebao na još jednu operaciju u Njemačku. Aplicirao je u Fond solidarnosti i dobio potrebni novac.

“Bio sam u Njemačkoj dva puta, ruka je bila kritična i trebalo ju je osjeći tako sam preko fonda ponovo aplicirao i opet otišao da izvršim ugradnju plastičnog dijela lobanje na mjestu gdje mi je nedostajao dio kosti. Nakon pet mjeseci od povratka u BiH, dobio sam sepsu lobanje zbog te silkonske plastike koju moje tijelo nije prihvatilo. Adnan Alagić, bihaćki ljekar i specijalista za plastičnu kirurgiju, nakon te operacije u Njemačkoj, koju sam platio 27.000 eura, izvršio je novu operaciju glave zbog te sepse i također mi je uradio operaciju na prstu kako bi ga stavio u funkciju, tako da sam imao ukupno 27 operacija“, priča Samir.

No, iako u invalidskim kolicima, Samir nije pao u apatiju niti je mirovao.

“Biljci koliko posvetiš ljubav, ona ti još više daje. Biljka je kao čovjek. Nema puno para od ovoga, ali ne smetam nikome. Ljudi misle kako nisam ni za što, ali svatko može doprinositi. Poljoprivrednik može biti svaka osoba, naravno da mi nije pomoć mojih bližnjih, ne bih uspio ništa”, zaključuje Samir kojemu želimo da uz pomoć mnogih koji su mu velika podrška ostvari još puno uspješnih godina.

Samir nije gledao u prošlost, nego u budućnost. elika podrška mu je supruga koju je upoznao preko interneta.
S obizrom da Rabija potiče iz radničke porodice i da je navikla raditi, nije gubila vrijeme i zajedno sa Samirom došla je na ideju da krenu u plastenički uzgoj povrća. Ispočetka je sve to išlo teško, ali nakon što se saznalo za njih, posao je krenuo i danas imaju registriran mali obrt od kojeg žive i koji im donosi psihičku i duhovnu sreću i mir. (Naj portal)

Tagovi:invalid istaknuto poljoprivreda Samir Šehić

Sljedeća vijest

Lagao je mladu zubarku da je voli: NAKON ŠTO SAM MU SREDILA ZUBE, SHVATILA SAM DA JE ON MUŠKA SPONZORUŠA

Predhodna vijest

Rijedak slučaj: JELICA JE DVA PUTA RODILA BLIZANCE DJEČAKE, A MUŽ BI DA IMA I KĆERKU

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)