Samir Šehić iz velikokladuškog naselja Trnovi, zaseok Široki potok, stopostotni je invalid, nakon što je prije desetak godina nastradao u Bihaću od visokog napona, radeći „na crno“ kod jednog poduzetnika. Dugo vremena borio se i izborio za život, doduše u invalidskim kolicima, ali danas sretan i ambiciozan.
Iako nepokretan, bez lijeve ruke, sa velikim oštećenjima na desnoj ruci i na glavi, Samir ne miruje. Nakon teške nesreće u kojoj je jedva preživio liječeći se, između ostalog, i u Njemačkoj, oženio se, a prije nekoliko godina registrirao je poljoprivrednu djelatnost, zaposlio se na taj način, i danas sa suprugom Rabijom, koju je pronašao u Zenici, uživa u svakom trenutku boravka pored svojih plastenika.
„Mene je elektromagnetno polje bacilo sa skele na žice visokog napona, uslijed čega sam se zapalio, izgorila mi je odjeća na meni, a ja sam pao na pijesak i tu ležao u nesvijesti dok neko nije pozvao hitnu da me vozi u bolnicu. Usput sam imao infarkt, a zbog reanimacije elektrošokom, pogoršalo mi se stanje sa mišićima, te su u potpunosti otkazali.
Samira Šehića (34), kako kaže, život nije mazio. Kao dijete roditelja koji su se rastali, rano se susreo sa brojnim problemima i nedaćama. Odrastao je uz svakog i sa svakim, a kroz život hodio sam i bez ičije pomoći se snalazio.
Najopasnije je bilo 11.11.2013. godine, kada je željeznom šipkom od skele zakačio žice dalekovoda i pretrpio snažan strujni udar te pao na zemlju s visine od 10 metara. Mnogo je operacija od tada prošao, čak 27 operacija a od toga četiri su bile u Minhenu, jer je polovina njegova tijela bila u opekotinama, a kako kaže, slomio je i kičmu.
Upućen je hitno u Sarajevo i tamo mu je urađeno 19 operacija, a doktori su se čudili što je uopće preživio udar tolikog napona“.
U Sarajevu su mu rekli da je to sve što su mogli učiniti za njega i da bi trebao na još jednu operaciju u Njemačku. Aplicirao je u Fond solidarnosti i dobio potrebni novac.
“Bio sam u Njemačkoj dva puta, ruka je bila kritična i trebalo ju je osjeći tako sam preko fonda ponovo aplicirao i opet otišao da izvršim ugradnju plastičnog dijela lobanje na mjestu gdje mi je nedostajao dio kosti. Nakon pet mjeseci od povratka u BiH, dobio sam sepsu lobanje zbog te silkonske plastike koju moje tijelo nije prihvatilo. Adnan Alagić, bihaćki ljekar i specijalista za plastičnu kirurgiju, nakon te operacije u Njemačkoj, koju sam platio 27.000 eura, izvršio je novu operaciju glave zbog te sepse i također mi je uradio operaciju na prstu kako bi ga stavio u funkciju, tako da sam imao ukupno 27 operacija“, priča Samir.
No, iako u invalidskim kolicima, Samir nije pao u apatiju niti je mirovao.
“Biljci koliko posvetiš ljubav, ona ti još više daje. Biljka je kao čovjek. Nema puno para od ovoga, ali ne smetam nikome. Ljudi misle kako nisam ni za što, ali svatko može doprinositi. Poljoprivrednik može biti svaka osoba, naravno da mi nije pomoć mojih bližnjih, ne bih uspio ništa”, zaključuje Samir kojemu želimo da uz pomoć mnogih koji su mu velika podrška ostvari još puno uspješnih godina.
Samir nije gledao u prošlost, nego u budućnost. elika podrška mu je supruga koju je upoznao preko interneta.
S obizrom da Rabija potiče iz radničke porodice i da je navikla raditi, nije gubila vrijeme i zajedno sa Samirom došla je na ideju da krenu u plastenički uzgoj povrća. Ispočetka je sve to išlo teško, ali nakon što se saznalo za njih, posao je krenuo i danas imaju registriran mali obrt od kojeg žive i koji im donosi psihičku i duhovnu sreću i mir. (Naj portal)
