Frankfurt odao počast žrtvama Srebrenice, zbog Sabitove sudbine plakali i gosti
Daleko od Bosne i Hercegovine, a opet tako blizu. U bosanskoj avliji, dvorištu, ispred zgrade Generalnog konzulata BiH u Frankfurtu obilježena je trideseta godišnjica genocida u Srebrenici.
Emotivan trenutak
Pozvani gosti, govornici, kao i publika koja je došla, mogli su tokom 90 minuta programa da čuju priče o najstrašnijem genocidu koji se desio nad bošnjačkim narodom u herojskoj Srebrenici. Organizatori su bili Bosansko akademsko društvo u Njemačkoj, te suorganizatori DBHKV “Sevdah” iz Frankfurta i IZBNJ Wiesbdane, Medžlis Hessen.
Uvodnu riječ imao je uvaženi profesor, doktor Azim Čaušević, predsjednik Bosanskog akademskog društva Njemačke. A nakon njega veoma emotivan govor imala je doktorica Anisa Gradaščević koja je svojevremeno i sama učestvovala na identifikaciji žrtava Srebrenice. Nakon njegovog govora doktorica Anisa je pročitala i govor njenog kolege doktora Mirze Pojskića koji iz opravdanih razloga nije moga da bude u Frankfurtu.
Veoma, veoma emitivan trenutak večeri bio je izlazak i njegovo sjećanje na golgotu koju je preživio u Srebrenici, tada kao sedamnaestogodišnjak. Riječ je o Sabitu Mujiću iz Srebrenice. Sabit se kroz suze sjećao svega onogo što je doživio i na svu sreću preživio. Suze se nisu vidjele samo u njegovim očima, već i u očima svih onih koji su tu noć bili tu i slušali njegovo jezivo kazivanje. Sa Sabitom je tu večer pored njegove porodice bila i njegova sestra Sabina Burić, koja nije smogla snage da izađe i priča. Uz Sabinu su bili njen suprug Idriz i kćerka Sanela, kao i njihovi prijatelji Ademir i Sabira Crnalić.
Munir efendija Hodžić u svom obraćanju je rekao:
Tuga i zavjet
– Mir, pravda i istina, je ono što je današnjem čovjeku najpotrebnije. A, upravo te riječi odzvanjaju danas, trideset godina nakon najveće tragedije u Evropi,poslije drugog svjetskog rata – genocida u Srebrenici. Danas smo se okupili ne samo da se prisjetimo, već da posvjedočimo. Da kažemo, da znamo šta se dogodilo, nismo zaboravili i nećemo nikada zaboraviti. Nećemo zaboravito ono što se desilo u Srebrenici, Potočarima i cijelom Podrinju tog 11. jula 1995. godine.
Zato neka ovaj dan ne bude samo trenutak tuge, nego i zavjet. Zavjet, da ćemo čuvati sjećanje, govoriti istinu, tražiti pravdu i, širiti mir, biti jaki i jedinstveni. Molim Gospodara plemenitog, da podari najljepši džennet našim šehidima,a nama da podari snagu i mudrost da ostanemo dostojni njihove žrtve. Srebrenica se nikada ne smije zaboraviti, niti je ima pravo ko halaliti.
Govorila je doktorica Alma Bećirević, koja je rekla.
– Kao pedijatar svakodnevno svjedočim ljudskoj patnji. Vidjela sam roditelje kako gube dijete. I vjerujte mi, ništa na svijetu ne može čovjeka pripremiti na taj trenutak. To je tišina koja para srce. To je trenutak kada prestaju sve filozofije, sve ideologije, sve razlike. Zato kada govorimo o genocidu, ne govorimo o brojkama. Govorićemo o djeci, o porodicama, o majkama koje su ukopavale svoje sinove, o očevima koji su živi umirali, godinu za godinom i tako godinama. Ni jedna nacija, ni jedna religija, ni jedna ideologija ne smije dozvoliti da više bilo ko prolazi kroz sve to. Ne da bismo mrzili, nego da bi spriječili.
Golgota u Višegradu
Doktor Midhat Dizdarević danas je uvaženi psihijatar u Njemačkoj, a koji je kao mladi ljekar u Višegradu prošao golgotu samo zbog toga što je druge vjere i nacije. On je u Frankfurtu pročitao dvije njegove pjesme iz njegove knjige “Svjetionik”. Rekao je da mu je upravo pisanje pjesama pomoglo da ostane normalan, da se posveti porodici i poslu.
Prisutnima se obratio i vice konzul Generalnog konzulata Turske u Frankfurtu Fatih Šahin.
Govorni dio večeri zatvorila je njenim emotivnim obraćanjem, Edina Jusufović, konzulica u GK BiH u Frankfurtu.
Ovoj večeri nije mogla da prisustvuje generalna konzulica Višnja Lončar iz opravdanih porodičnih razloga, ali je prostorije konzulata i njegove uposlenike stavila na raspolaganje oraganizatorima.
A, pored konzulice Jusufović tu su bili uposlenici GK Sanjin Mesihović i Edina Šahinović. U Frankfurt je iz Danske doputovao i biznismen, Sarajlija Samir Džaferbegović, rođeni brat, rahmetli Seada Ate Džaferbegovića, koji je bio višedecenijski uposlenik MIP BiH, a samim tim i višegodišnji uposlenik GK BiH u Frankfurtu, gdje je ostaviio veliki trag i lijepa sjećanja.
Logistička podrška
U publici su bili i podršku pružili doktorica Nazira Kajošević, doktorica Amra Hodžić, doktor Hafiz Makić, doktor Jasmin Mašović. Kao i uspješni bh. biznismeni i djelatnici Avdo Omerbegović, Rasim Mujanović, Armin i Dijana Kurtović, Hasan Vrankovina, Jasmin Begić,Almir Handanović, Adnan Džonlić, predsjednik IGBD Medžlisa Hessse, Dalibor Jurkić, počasni knzul BiH za Gvineju…
Veoma dobru logističku podršku pružili su Budi Sjedić zvani Tito i Ibro Smailović. A, posebna zahvala ide mladom inženjeru Kenanu Kovačeviću, koji je kompletnu organizaciju doveo do perfekcije.
Bato Šišić (Naj portal)
Pročitajte još:
Poznate ličnosti odale počast ubijenima u genocidu u Srebrenici: “Progledao je svijet, region nije”
