Sudbine

Najstariji padobranac u Evropi: IBRO KALESIĆ (89) NADA SE DA ĆE SKAKATI BAR JOŠ PET GODINA

Published

1 godina

24/05/2023

Iako je prvi put iz vazduha skočio davne 1951. godine, Ibrahim Kalesić i danas se živopisno sjeća tog iskustva. Kaže, da nuikada nije imao straha, a da je želja za skakanjem došla prirodno, jer je oduvijek volio adrenalin i ekstremne aktivnosti.

“Aktivno se bavim padobranstvom od 1951. godine, a do danas imam 1477 skokova. Prvi skok je bio iz znatiželje, kao dijete sam bio nestašan i volio sam ekstremne stvari i želja mi se ispunila. Padobranstvo je ekstremni sport, ali se pravila moraju poštovati jer se u ovom sportu griješi samo jednom. To je bilo neopisivo, nisam ni znao kako će to izgledati niti šta da očekujem. Taj prvi skok bio je u Aeroklubu “Tuzla” i od tada sam nastavio. Obišao sam čitavu bivšu Jugoslaviju i imali smo turneje po mjesec dana u svakoj republici – objašnjava Ibrahim.

Kasnije, ovaj Tuzlak odlazi u Vršac, gdje nastavlja da trenira i obučava se, a u tom gradu ujedno pravi i najveći broj skokova. 1955. godine odlazi na služenje vojnog roka i na njegovu veliku žalost, prestaje da skače na čak 25 godina. Ipak, ni dugačka pauza nije ga spriječila da ostvari nevjerovatne uspjehe.

“Imam dva jugoslovenska rekorda i pojedinačni i ekipni. Sav moj trud i rad je nagrađen. Najdraža mi je zahvalnica sa srebrnim vijencem koji sam dobio od tadašnjeg predsjednika Tita. Bog mi je podario zdravlje i dobro me služi, pa eto imam priliku i dalje ovim da se bavim – poručuje Ibra.
Jednom bio na ivici smrti

Ni ogromnu iskustvo Ibru nije spriječilo da dva puta dospije u veoma teške situacije, a jednom je čak bio i na ivici smrti. Zbog toga savjetuje svima da slušaju preporuke instruktora u toku skakanja, ali i da poslije neuspjeha ne odustaju.

“Nakon pauze u skokovima desio mi se incident kada sam obučavao jednog učenika. Bio je dobar padobranac, ali se plašio slobodnog pada i otvarao je padobran poslije samo 5 sekundi. Tada smo radili vezanu zadršku sa 2500 metara, ja sam mu sve objasnio i kada ću ga pustiti. Rekao sam mu da samo ostane u položaju u kom jeste, odvojio sam se od njega, a on je napravio kardinalnu grešku, taj skok je bio pitanje mog života. Stavio je ruke nazad i napravio spiralu i našao se ispod mene. Došlo je do toga da sam u tom momentu osjetio kao da sam udario u beton, a cijelo tijelo mi je bilo plavo od pritiska. Šest mjeseci sam se liječio od tog udarca – priča Kalesić.

Za razliku od ove, druge “opasne” situacije prisjeća se sa osmjehom. Došlo je do niza problema jer je Ibro sletio u vrlo mali prostor, a tačno na cilju našlo se ni manje, ni više, nego dijete. Kako bi spasao mališana, Tuzlak je odlučio da ponovo ugrozi svoje zdravlje.

Dok sam se približavao cilju vidio sam dijete koje stoji tu. Počeo sam da vičem “Dijete, dijete!”, ali svi su mislili da mi nije dobro, nisu me čuli. Da ne bih udario dijete podigao sam nogu i slomio stopalo – sjeća se neprijatnih scena.

I pored svega što ovog čovjeka čini impresivnim, slobodno možemo dodati još jednu činjenicu – deka Ibro padobranac nema neostvarenih želja. Tvrdi da je uradio sve što je htio, a prevelike zahtjeve za budućnost nema. Nada se da će skakati bar još 4 – 5 godina.

Mladima poručuje da treba da ostvare svaki svoj san, a prije svega savjetuje im da se školuju. Kako kaže, to je iskustvo koje im niko ne može oduzeti i jedino oružje za cijeli život.

Pitanje “do kada će se baviti ovim sportom” je čuo već nekoliko puta u životu, a Tuzlak se nada da će barem još 5-6 godina moći da izvodi ples u vazduhu. (Naj portal)

Tagovi:iBRO kALESIĆ istaknuto PADOBRANAC rekord

Sljedeća vijest

Da li ste čuli za muzej rakije: ZA OSMJEH NA LICU, DRMNI ŠLJIVOVICU!

Predhodna vijest

Zovu ga “spermizator”: OVAJ MOMAK IMA 35 DJECE ŠIROM SVIJETA, A NI JEDNO GA NE POZNAJE!

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)