Bušmani, poznati i kao San narod, predstavljaju jednu od najstarijih poznatih kulturnih grupa na svijetu. Danas ih ima svega 100.000 hijada, a svoj način života nisu pormijenili od nastanka. Sve što imaju, nose na svojim leđima, a mjesto stanvovanja mijenjaju kada im zafali hrane. Kuću naprave za dan, izuzetno dobro poznaju okolinu, a najviše ih ima u zemljama poput Bocvane, Namibije, Južnog Sudana, Angole i Zimbabvea.

Tradicionalni način života Bušmana bazira se na lovu i sakupljanjeu hrane. Takođe, poznati su po svojoj bogatoj kulturnoj baštini, uključujući specifičan jezik poznat kao “kliktavi jezik”. Veoma su nadareni za umjetnost, te crtaju po stijenama, plijeue i izrađuju nakit od prirodnih materijala.

Još uvijek uspijevaju da odolijevaju modernizaciji društva i svemu onome što je razvoj tehnologije donio. I dalje žive u plemenskim zajednicama koje se dijele na lovce i sakupljače.

Nikada se ni sa kim nisu miješali
Naučnici su uporedili gene Bušmana sa genima 1.462 naroda širom svijeta i došli do zapanjujućeg zaključka da “priliv novih gena” kod Bušmana ne postoji, što pokazuje da se oni nisu miješali ni sa kim.

Bušmani pripadaju najstarijem sloju stanovništva Afrike i veoma se razlikuju od ostalog afričkog stanovništva. Živi u prirodi i od prirode, i toliko se aklimatizovao svome podneblju da je postao pravi medicinski fenomeni.

Uz nizak rast, kosu oblika zrna papra i steatopigiju, Bušmani se odlikuju svojom prilagođenošću vrućem i isušenom beskišnom području, što se vidi po nepostojanju znojnih žlijezda, nemogućnošću da pljunu i izvanrednom zaštićenošću ženskih polnih organa velikim usnama. Oni se savršeno orijentišu u svom jednoličnom nepreglednom području, a ipak ne postoji nijedan zapis da se neko od njih izgubio, ili da je umro od žeđi.

Neobični običaji Bušmana
Bušmani, kao ovačko-sakupljačko stanovništvo, love lukom i strijelom antilope i drugu manju divljač, i sakuplja jestivo korenje i druge dijelove biljaka. Boravišta Bušmana su skloništa od trave, šiblja ili koža. Vole otvoreni prostor, i vode nomadski život organizovan po malim mobilnim grupama koje se sastoje od nekih 25 osoba, muškaraca, žena i djece.

Veče je vrijeme njihovog okupljanja kada jedni drugima prepričavaju šta ima se dešavalo tokom dana. Pjevaju, puše i dogovaraju oko obaveza za slijedeći dan. Ali, prije nego što svane, ustaju i spremaju se za lov, a babun im je omiljena hrana, jer je pun masti i mogu da budu dugo siti. U lovu poglavica ide prvi, a svi ostali ga prate.

Bušmani su šamanisti. Kod njih postoji vjera u spiritualno biće – Kagen, on je stvaralac mnogih stvari i junak brojnih mitova, označava bogomoljku.

Eland (Taurotragus) je njihova najsvetija životinja. Savremeni Bušmani vjeruju u dva boga, jedan živi na istoku, a drugi na zapadu, takođe kao i južni Bušmani vjeruju u duhove mrtvih, ali obožavanje predaka nije prisutno. Jezik Bušmana pripada kojsanskoj grupi. Neobičan je zbog svojih „klik“ glasova koji zvuče poput pucketanja jezikom.

Ljubavni odnosi u plemenu
Bušmanima je se*s vrlo bitna stavka svakodnevnog života.

„Malo je više bitna, nego kod većine ljudi, vode ljubav po nekoliko puta tokom danas i tako cijele godine. Nemaju gdje, nego u svojim kolibama, gdje svi spavaju na podu. Tako se oslobađaju stresa zbog toga su stalno nasmijani i opušteni.

Vrlo je zanimljiva i priča o vezama u plemenu.

„Svaki muškarac može da ima jednu ženu i ona je samo njegova. Nakon nekog perioda života i djece, parovi se jednostavno zamijene. Jedni drugima daju žene i sve ispočetka, bez ikakve ljubomore. Djeca ostaju sa majkom koja ide kod novog muškarca. A njemu će u narednim godinama rađati opet djecu. Sva ta djeca imaju zajedničke majke i cijela zajednica brine o njihovom vaspitanju, kao jedna velika porodica. A zamjena partnerki može da bude i sa nekom drugom grupom, što je dobro, jer se izbjegavaju genetski problemi prilikom sklapanja braka sa rođacima unutar iste zajednice – objašnjava Andrej.

Sa druge strane, mlade djevojke ili momci mogu da odu u drugu grupu i da upoznaju budućeg partnera, živeći sa njim mjesec dana. Nakon tog perioda, ako se svide jedno drugome, vraćaju se u matično pleme, gdje nastavljaju život zajedno.

Dame su veoma posebne
Steatopigija je još karakteristika žena u plemenu Bušmana. To je pojava namjernog akumuliranja visokog nivoa masnoće u mišićima zadnjice i bokovima.

„Postiže se time što žene hrane uglavnom babunima, a obred se sporovdi u kolibama koje su specijalno napravljene za to. Za njih je to ideal ljepote.

U plemenu žene uglavnom skupljaju jestivo korijenje biljaka i voće.

„Osim što brinu o djeci, i one idu u potragu za hranom. Ali sa njima ide obavezno i jedan muškarac iz plemena kako bi ih čuvao. Uvijek su raspoložene za druženje i mnogo pričaju. I trudne idu da traže hranu – kaže Andrej.

Plodnost se kod njih pojavlju sa tek 19 ili 20 godina, zbog načina života koji vode. Obično rode 3 ili 4 djeteta, a životni vijek Bušmana rijetko kad pređe 50 godina.

„Porađaju se samo i u tišini, izvan kampa u žbunu, jer ne smiju da puste glas. Prije će im teći suze i ugrišće se za ruke, nego da zakukaju zbog porođajnih bolova – rekao je Maričić.

Vesele cigare
Tradicionalni metod paljenja vatre je s dva štapića. Tvrđi štapić drži se među dlanovima i brzo okreće u rupi udubljenoj u mekšem komadu štapića koji se pridržava stopalima. Suho lišće ili trava služi kao potpala koja će lako planuti.

Obično je koriste kako bi pušili punku punku, halucinogenu biljku koja je nekoliko puta jača od marihuane. Ovaj ritual predstavlja dio njihove tradicije. Biljku nalaze tokom kišne sezone, a tokom sušne sezone koriste slukupi.

„Puše je svaki dan, tokom cijele godine i to čak 5 puta dnevno. Razlog tolikog pušenja je vjerovanje da se tako opuštaju, ali i da imaju više snage za lov i druge aktivnosti – pričao je Andrej Maričić, koji je proveo nekoliko dana sanjim
Bušmani ostaju važan dio etničke i kulturne raznolikosti Afrike, a njihova tradicija i doprinos svjetskoj kulturnoj baštini priznati su na međunarodnom nivou. (Naj portal)