Pratite nas

Razglednice

Najljepši u regiji: UŠAĆKI PEĆINSKI SISTEM KOD SJENICE IMA SVOJU JELENU KARLEUŠU

Published

on

Na obodu Pešterske visoravni, na lijevoj obali Sjeničkog jezera i kanjona Uvac, nalazi se Ušački pećinski sistem, sa 6,2 kilometra jedan je od najdužih u Srbiji i regiji.

Sa svojim ukrasima i zanimljivostima, osim speleologa, pećine mame veliki broj posjetilaca. Pored pogleda na meandre Uvca i bjeloglavih supova, pećine takođe predstavljaju nezaobilaznu turističku atrakciju na Sjeničkom jezeru.

Zbog vodopropustljivih krečnjačkih stijena u ovom, drugom po dužini pećinskom sistemu u Srbiji, kanalima su povezane Ušačka pećina, Ledena pećina i Bezdane jame. Zbog pristupačnosti najposjećenija je i najpoznatija Ledena pećina.

Geomorfolog, kartolog i speleolog iz Beograda Jelena Ćalić pojašnjava da Ušački pećinski sistem pripada Dinaridima i da je Sjeničko-peštersta visorovan značajna po mnogim karsnim formama.

“Dinarski karst je jedan od najpoznatijih karsnih prostora na svetu. Inače, krš, karst i kras je isto, to su tereni koji nastaju na krečnjačkim stenama, gde postoje pečine, jame, vrtače… Ovo je deo Dinarskog krasta. Ovaj potok dolazi sa nekrečnjačkih stena, na kojima može da teče po površini, a čim dođe do krečnjaka on nastavlja tok podzemno zato što je krečnjak porozan i rastvorljiv i zbog toga imamo sve ove divne oblike krškog reljefa”, rekla je Ćalić, naučni saradnik sa Geografskog instituta Jovan Cvijić Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) u Beogradu.

Edis Muminović, iz planinarsko-speleološkog društva “Zmajevac” u Sjenici, pojašnjava da je specifičnost Ušačkog pećinskog sistema što je u njemu bogat “fosilni nakit”.

“On je jako osjetljiv, odavno je prestao da radi i teško ga je održati u takvom stanju. S druge strane, nepristupačnost terena ga je učinila zaštićenim”, pojašnjava Muminović, koji se aktivno bavi speleologijom.

Ledena pećina je visočija u odnosu na Ušačku, više je sačuvana i bogatija nakitom, i tokom prolaska kroz nju variraju boje u odnosu na minerale.
“Na ulazu u pećinu dominira siva boja, u centralnom dijelu svijetlo bijela i to je jedan od razloga zašto se zove ledena pećina. Drugi razlog je konstantna temperatura od osam stepeni Celzijusa. Jedan dio je narandžast i oker boje. U pećini je bogat nakit različitih formi i oblika”, rekao je Muminović.

Ledena pećina, kao jedna od turističkih atrakcija Rezervata prirode Uvac i Sjeničkog jezera duga je 2,5 kilometara, za posjetioce je pristupačna u dužini od 800 metara i do nje se može doći samo čamcem.

Za prolazak kroz cijelu pećinu potrebna je specijalizovana oprema i nije preporučljiva za neformalne grupe. Najzanimljiviji dio Ledene pećine je Klisur, u dijelu koji je jako uzan i najvisočiji.

“Dio koji je uređen za turiste završava se u dijelu koji se zove Klisura i najzanimljiviji je za posjetioce zbog toga što su tu i stalaktiti i stalagmiti najveći u svom gabaritu jer je tu pećina najvisočija, a možda najuža. To je jako zanimljiva forma za vidjeti i obići”, preporučio je Muminović koji je i član Kancelarije za lokalni razvoj sjeničke općine.

Ljudski likovi
Svaki od posjetilaca se posebno impresionira kada ugleda ljudske likove u pećini nastale igrom oblika i sjenki. Prema riječima Muminovića, ne radi se ni o kakvim legendama i mitovima već je to sasvim prirodno.

“Bez utjecaja ljudi su ti oblici. Moguće je da ima još toga samo ih treba vidjeti iz određenog ugla jer je to u principu igra oblika i sjenki”, ukazuje on.
Sa njim se slaže i profesorka Ćalić da “Brka” iz Ledene pećine zaista podsjeća na ljudsko lice.

“Po mom mišljenju, koliko se može vidjeti sa fotografije, u pitanju je prirodno formiran dio kalcitnog saliva i sličnost sa licem je potpuno slučajna”, navela je naučna saradnica sa beogradskog Geografskog instituta Jovan Cvijić SANU.

Pored “Brke”, na oko 500 metara od ulaza u Ledenu pećinu, s desne strane, gdje se ukazuju likovi, onim koji bolje zagledaju u stijenama se ukazuju i drugi likovi koji su dobili imena poput Jelena Karleuša, Vuk Karadžić i Nikola Tesla. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending