Još prije desetak godina otkrivene su azijske bubamare na balkanskim prostorima. Bilo ih je u Sarajevu, Osijeku, Beogradu… Jedno vrijeme kao da su bile nestale, ali ovog proljeća ih je sve više. Smrdibabe su bukvalno okupirale dijelove Beograda.

Osim žitelja centra grada, na vrstu koja je među stručnjacima poznata kao azijska bubamara, žale se i stanovnici iz rubnih dijelova grada. Uglavnom se lijepe na unutrašnji dio prozora ili vrata.

Međutim, iako izgledaju bezopasno, kod osjetljivog dijela populacije mogu da izazovu alergijske reakcije, ali i da ispuštaju neprijatan miris. Razlika između azijskih bubamara od “naših domaćih” je u izgledu – boji i obliku, kao i broju tačaka na krilima.

Azijska bubamara je invazivna vrsta, koja je u kompeticiji za resurse sa “našom” bubamarom, a pored toga postala je i njen predator jer u ishrani između ostalog koristi i larve domaćih bubamara”.

Smrdibabe su se počele širiti u balkanskoj regiji jer im pogoduje naša klima, lako se prilagođavaju različitim uslovima sredine, temperaturi i vlažnosti vazduha, a pored toga otporne su i na brojne parazite i biljne bolesti. One velikom brzinom potiskuju domaću bubamaru koja, kao i svuda u Evropi, postaje ugrožena.

Prema riječima stručnjaka, najezda smrdibuba na stanove i domove uglavnom je karakteristična za jesenje dane, kada se najviše razmnožavaju i traže toplija mjesta gdje će da prezime. Tokom proljeća i ljeta, uglavnom ih najviše ima u prirodi i zastupljene su u poljoprivrednim regionima, rijetko se mogu vidjeti u zatvorenim prostorima. S toga je ova njihova najezda na stanove tokom proljeća vrlo čudna. (Naj portal)