Firentinska katedrala ili katedrala Santa Marija del Fjore je jedna od najpoznatijih italijanskih građevina i simbola Firence, a nalazi se u samom središtu grada koji je zaštićen kao svjetska baština. Crkva je peta po veličini u Evropi – poslije bazilike Svetog Petra u Rimu, katedrale Svetog Pavla u Londonu, seviljske katedrale i milanske katedrale, i sve do danas najviša građevina u gradu, a dugačka je 153 metara.

Izgradnja katedrale počela je 1296, ali je zbog kompleksnosti plana kupole završena tek 173 godina kasnije – 1436. i to zahvaljujući Filipu Bruneleskiju, koji je za ovaj poduhvat izumio posebnu mašinu. Zbog dugog trajanja izgradnje katedrala je poprimila i gotičke i renesansne oblike.

Santa Marija del Fjore sagrađena je na mjestu gotičke crkve Santa Reparata, kupola na vrhu katedrale u to je vrijeme bila jedinstvena po visini, izgledu i načinu gradnje. Ona je ujedno predstavljala želju firentinskih političara za dokazivanjem njihove ekonomske moći. Gradnju kupole gradska je vlast započela raspisivanjem konkursa za projektanta koji je trebalo da donese inovativnost u dovršenju katedrale.

Na konkursu 1418. godine, čija je glavna nagrada iznosila 200.000 forinti, pobijedio je nacrt tada mladog arhitekte Bruneleskija, koji je ujedno imenovan glavnim upravnikom projekta izgradnje kupole.

Njegov nacrt sadržavao je dvije kupole: jednu unutar druge, za šta je prvo osigurao tehničke uslove – postavio je skele za radnike sa zupčanicima za pokretanje užadi, a zatim dizalicu visine oko 20 metara s nizom protivtegova i ručnih mehanizama za podizanje bočnog tereta. Kako bi tako veliku konstrukciju održao bez vanjske podrške, Bruneleski je izumio novu tehniku gradnje.

Kupolu čini dvostruka ljuska – lakša, vanjska štiti unutrašnju, a učvršćuje ih splet rebara. Unutrašnjost kupole krasi freska “Posljednji sud” Đorđa Vazarija i Federika Cukarija – 3.600 metara kvadratnih velika slika koju su slikari radili punih 11 godina.

Visina kupole na firentinskoj katedrali je 114 metara, a radijus zakrivljenosti iznosi 55 metara, što predstavlja još jednu novost koju je Bruneleski donio u svom revolucionarnom nacrtu.

Gradnja kupole trajala je od 1420. do 1436. godine, a papa Eugen IV osveštao je katedralu na praznik Blagovijesti 25. marta 1436. godine, te je položen kamen temeljac za lanternu – završni tornjić – koju je takođe osmislio Bruneleski.

Čovjek koji je najviše zaslužan za današnji izgled katedrale, Bruneleski, preminuo je 15. aprila 1446. od iznenadne i teške bolesti te je uz visoke počasti pokopan u kripti katedrale.

Vanjsko pročelje katedrale od bijelog mramora, sa zelenim i roze rubovima, u današnjem obliku je završeno tek pred kraj 19. vijeka, iz kojeg vremena potiču i troje bronzanih vrata s prikazima Bogorodičinog života. Iznad ulaznih vrata nalaze se još rozeta te niše sa statuama 12 apostola i Majke Božje s Hristom.

Kada je gledate u panorami gradi, građevina će vas fascinirati svojom velelepnošću, ali sama unutrašnjost katedrale može vas iznenaditi svojom skromnošću. (Naj portal)