NAJ TEMA Petak popodne: osjećaj koji ne možeš kupiti

Petak popodne: Dan koji svi čekamo — bez obzira koliko imamo godina… Isto ga vole djeca, odrasli i stariji: petak je mala pobjeda, mali početak, mali praznik života.

Kao dijete, petak ti je bio mala Nova godina.

Zadnji dan škole, nastavnici već popustili, zadaće nema, kontrolni daleko… samo misliš kako ćeš čim dođeš kući baciti torbu u ćošak i nestati negdje vani. Petak je značio slobodu, igranje do mraka, crtani u sedam i petnaest i onu finu dječiju radost koju si osjećao cijelim tijelom.

Dugme za gašenje

Kasnije, kad odrasteš, petak opet ima istu težinu – samo je paket drugačiji.

Zadnji dan posla, već od jutra sve laganije. Kafa duža, obaveze kraće. Gledaš na sat i računaš: “Još malo… još ovo da završim pa sam slobodan.” Čitava sedmica stane ti u leđa, a petak je kao dugme za gašenje – pritisneš ga i sve brige utihnu.

A kad ostariš – petak je opet nešto svoje.

Ti se mijenjaš

Znači da će unuci uskoro navratiti, da će kuća živnuti, da će se čuti smijeh, lomiti čokolada i da će neko mali, s punim ustima, reći: “Dedo, vidi ovo!” Petak je tada znak da dolazi toplina, život, galama koju voliš.

I tako, u svakoj dobi, petak je isti – ali ti se mijenjaš.

Uvijek ga čekaš, jer je on mala prekretnica. Kraj jedne borbe, početak neke lakše.

U petku ima i odjeka i najave: završavaš ono teško, ulaziš u nešto svoje.

Petak je kao onaj duboki udah poslije kojeg kažeš:

“Dobro je. Izgurali smo.”

Možda se ništa posebno ne desi, ali samo osjećaj da je vikend tu – vrijedi više nego što priznaješ.
Zato je petak poseban.
Za dijete, za čovjeka, za starca.

Zadnji, a opet prvi. Na neki način kraj. A na neki – baš početak.

A. Mirvić (Naj portal)