Sudbine

Na dan sveca zaštitnika braka izgubili i pronašli burmu: PRIČA O DJEVOJČICI ANJI

Published

1 godina

28/07/2023

Bračni par otišao je na odmor u Grčku ne sluteći da će im jedan događaj pokvariti odmor, međutim, ubrzo je ovo postalo ljeto koje će pamtiti do kraja života. I to u pozitivnom smislu.

Marina Đorović objavila je u grupi na Fejsbuku da je njen suprug izgubio burmu u vodi, a njoj su potonule sve nade da će ona ikada biti nađena, ali pošto nije imala šta da izgubi odlučila je da potraži pomoć u grupi Grčka info.

„Suprug je izgubio burmu na plaži Livrohio Sitonija, u vodi, pored vodenog parka sa desne strane ako se gleda sa plaže- znam da je nemoguće, ali ako je neko slučajno pronađe, slijedi nagrada! Hvala unaprijed! – objavila je Marina u grupi, ne pretjerano optimistična da će potraga za burmom biti uspješna.

Kada su shvatili da je suprugu spala burma sa prsta bacili su se u potragu i ronili više od dva sata, ali nažalost bezuspješno. Prsten nisu pronašli.

Potraga je izgledala kao traženje igle u plastu sijena i nakon dvočasovnog ronjenja odustali su. Međutim, očigledno je tračak nade u Marininom srcu ipak postojao, te je napisala pomenutu objavu.

Nije ni slutila da će dobiti poruku sa fotografijom burme, ili, bar ne tako brzo. Marininoj sreći nije bilo kraja.

„Poslali su mi objavu u inboks, sve se poklapalo, i mjesto i izgled burme, samo sam čekala da potvrdi da je naša. Napisala sam joj poruku šta naša ima ugravirano – moje ime i datum vjenčanja. Nisam smjela prije vremena da se radujem, a onda je žena potvrdila da jeste naša. Uh, naježila sam se i suze su mi krenule, i jesam i nisam vjerovala da ćemo je pronaći, ipak je to more, istakla je Marina.

Ono što ovu priču čini još neverovatnijom jesu zanimljivosti koje nam po ko zna koji put dokazuju da u životu ništa nije slučajno.

Naime, burmu je na grčkoj plaži pronašla djevojčica Anja koja nosi isto ime kao i Marinina kćerka, a da stvar bude još nevjerovatnija, pronađena je na Svetog Prokopija, zaštitnika braka.

„Da je tog dana svetac nisam ni znala, a pogotovo da je zaštitnik braka. Nismo vjenčani u crkvi, ali je muž prokomentarisao kad je izgubio burmu “Sad moramo u crkvi da se vjenčamo “, a pošto smo je pronašli, crkveno vjenčanje pada u vodu – šalim se – našalila se Marina dok je pokušavala da prenese njihovu reakciju tog dana.

Ona je sutradan osjetila potrebu da sa članovima grupe koji su se trudili da im pomognu u potrazi podijeli svoju radost i da se zahvali svima koji su dali bilo kakav trag.

„Burma je pukom srećom pronađena, od strane naših poštenih, divnih ljudi, tačnije devojčice iz Beograda po imenu Anja, koja se slučajno zove kao i moja ćerka. Prilikom primopredaje, saznajemo da je juče bio svetac- Sveti Prokopije- zaštitnik braka, a takođe je bilo i tačno mesec dana do naše godišnjice braka. Da li je sve slučajnost, da li test, znak, šta god, ali jedno je sigurno, a to je da je burma došla u prave ruke, ruke djeteta čistog srca, ali i roditelja koji su to isto dijete vaspitali u ovo ludo vrijeme pohlepe i nemorala i njegovanja pogrešnih vrijednosti – podijelila je svoju sreću i zahvalnost u grupi.

Ispod objave nizali su se komentari pohvale, a ni zahvalnost Anjine mame nije izostala.

„Hvala vama na divnoj objavi i nagradi za Anju. Ostaće joj uspomena na najvrijedniji morski ulov, u sentimentalnom smislu. Burma je našla put do svoj vlasnika – bile su riječi djevojčicine majke upućene Marini i njenom suprugu.. (Naj portal)

Sljedeća vijest

Ugostitelj 18 godina nije želio da prizna svoju kćerku: SUD ODLUČIO „SADA ĆEŠ MORATI“

Predhodna vijest

Proklinje svoj dobitak na lutriji: PRIJATELJI KOJIMA JE KUPOVAO KUĆE VIŠE GA NE POZNAJU

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)