Pratite nas

Razglednice

Muslimansko dovište Dobre vode u Zarudini kod Foče: MJESTO GDJE IZ KAMENA POTEČE VIŠE IZVORA!

Published

on

Visoko u njedrima Grepka, na dvadesetom kilometru od Foče, u zaseoku Zarudina, ugnijezdilo se dovište Dobre vode do koga se najbrže stiže onim boljim, tvrđim, drumom preko Grepka, Smječanske stijene, Duge njive i Turjaka. Ovo dovište je vezano za dvojicu evlija, šejha Murata i njegovog sina šejha Saliha.

Živjeli su u 17. vijeku. Nema podataka odakle su stigli na ove prostore, ali je u narodu ostalo da se pamte po dobrim djelima. U njihovo vrijeme vladala je nezapamćena suša u Zarudini, Kolunu, Strcancima…

Šejh Murat i šejh Salih su četrdeset dana zaredom učili dovu, pa je iz kamena poteklo više izvora vode koje je narod nazvao Dobrim vodama. Narodna predaja kazuje da je dovište još za života šejhova postalo omiljeno i tradicionalno stjecište vjernika.

Velike suše

Prema kazivanju Halila Roge, ovdje je narod oduvijek dolazio “prvog utorka poslije jurjeva, a bolesni insani drugi utorak poslije jurjeva (đurđevdana)”.

Narodna predaja o šejhovima kaže da su oni jednog sušnog ljeta pozvali mještane ovih krajeva da uče “kišnu dovu”.

“Narod se okupio, kada se još dvojica pomoliše. Šejh Murat reče jednome da im kaže da odu dok se dova ne prouči. Kada se dova obavila, upitaše šejha Murata zašto je vratio onu dvojicu, a on im odgovori: ”Prvi je u žurbi da stigne na dovu pojeo dvije varene ljuske, djeca gledala a nije im dao, a drugi je hiteći da ne zakasni klanjati načinio zijan komšiji pogazivši mu žito. Eto, bojao sam se da nam dova neće biti kabul kod Boga” – ispričao je Halil, dodavši kako se “prepričavalo da se narod nije razišao, a vode su potekle iz kamena!”

Od objekata u ovom kraju jedino je rat preživjelo turbe šejhova. Supružnici Muhamed i Hajrija Begović, Suljo i Suvad Rogo, iz Rudina zajedno sa Halilom Rogom, ispričali su “ da turbetu nije mogla nauditi ni vatra, ni eksploziv, ali je zatečeno u trošnom stanju kao i česme”.
– Turbe je obnovljeno sredstvima dobrotvora koji je izrazio želju da mu se ne pominje ime u javnosti, a uz njega su “osvanule” bijelim mermerom ukrašene tri česme sa koritom, te fontanom u obliku gljive vrganj, zahvaljujući sredstvima braće Alije i Fadila Budnjo, rodom iz Miljevine…

Turbe se ne zaključava
Supružnici Begović, koji su se jedini vratili u Zarudinu, ispričali su da se ovaj sakralni objekat nikada ne zaključava.

“Svijet dolazi iz svih krajeva, da prouči fatihu ili se pomoli Bogu, a među posjetiocima bude i drugih vjera, jer se vjeruje da ovo dovište donosi sreću i blagodet ljudima ma kako se oni zvali. Dobre vode sa osam česama su zdravljaci, a jedna na putu prema Strgancima je lijek za oči – objasnio je Muhamed Begović i prisjetio nas jedne predaje o dovištu:

“Jednog dana šejh Murat reče svojoj ženi da mu osedla konja, jer mora ići na dženazu u Strgance. Ona će ga napomenuti da nije stigao glasnik, a on će joj kazati: “Ako glasnik kasni, ne moram ja…!” Nije okasnio na dženazu!

Predaja kaže da je šeh Murat imao još jednog sina, ali u turbetu nije bilo za njega mjesta. Eno mu mezara pored turbeta! U narodu se vjeruje da je previše volio ovozemaljski život.

Vuk pojeo ovna ‘zvonara’?
Ono što je čuo, stari Halil Rogo je prepričavao:

“Pričalo se kako je šejh Murat zadržavao na sijelu čobana koji je čuvao njegove ovce sve dok se nije dogodilo ovako: kada je najzad čoban otišao da obiđe ovce, od ovna “zvonara” je zatekao samo vunu. Vuk ga je pojeo. Požalio se šejhu, a on mu je kazao:
“Ja sam vidio vuka još kada je krenuo iz Nahoreva i zadržavao sam te sve dok ne pojede ovna. Bilo je to njegovo hise, makar bio i “zvonar”!”

Vilama po travi
Među najzanimljivijim predajama, koje su se prenosile sa koljena na koljeno je ona koju je čuo i stari Halil Rogo:

Jednog ljeta u vrijeme žetve i vrševine, Salih, sin šejh Murata je bio u vojsci tadašnje turske carevine. Šejh je vrh’o žito na guvnu koje se nalazilo podno današnjeg turbeta. Kada je bio u po vršaja, napusti ga, uze vile i poče udarati po travi. Kada se Salih vratio sa fronta, šejh ga upita kako je bilo u bojni, a on mu odgovori:

“Babo, da ne bi tvojih vila, onaj dan svi bismo izginuli!” (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending