Pratite nas

Razglednice

“Muška voda” u Kladnju – izvor vječite mladosti: BOSANSKA DIZALICA

Published

on

Kladanj je malo mjesto uokvireno planinama i prirodom, za neke potpuno beznačajno, krije mnoge prirodne i historijske znamenitosti. Jedno do njih je izvor “Muška voda” koje je potpuno skriveno u netaknutoj prirodi. Muška voda se koristila za razne bolesti, a vremenom je postala brend.

Izvor Muška voda nalazi se u Kladnju, okruženo je prirodom i krije mnoga blaga oko sebe. Neistraženo je područje i nije dovoljno iskorišten potencijal. Nekada je ovo bilo mjesto gdje su ličnosti višeg statusa gradile vikendice kako bi što više bili u dodiru sa ovim, tajnovitim, ali ljekovitim izvorom.

Za mnoge je Muška voda bila jedini lijek, a vrlo dobro je poznata u narodu priča da liječi mnoge bolesti. Izvor Muška voda postao je svjevrstan brend spakovan u boce.

Mjesto u kojem je ovaj izvor – Kladanj – postao je od davnina prepoznat upravo po ovoj vodi. Muška voda je preživjela mnoge generacije, bolesti, vremena, flaširanje, status, ali i zaborav.
Osim izvora muška voda, u blizni je istoimeni kompleks Hotel Muška voda koji je mijenjao tokom vremena sve – osim imena.

Muška voda je ostao naziv po kojem je danas prepoznat izvor i hotel koji povremeno nije bio u funkciji, te je usred okolnosti mijenjao mnoge vlasnike. Bez obzira na to i dan danas se spominje, ali i posjećuje okolina ovog kompleksa u Tuzlanskom kantonu.

Da biste došli do samog izvora, treba se namučiti, ali svakako da vrijedi zbog svojih ljekovitih, a po nekim a i nadnarevnih moći.

Do izvorišta Muška voda nije baš jednostavno doći, jer se nalazi u ne baš toliko pristupačnom dijelu Kladnja. Od opštine Kladanj udaljeno je oko 15 kilometara. U suštini, izvor Muška voda se nalazi na planini Konjuh.

Do izvora Muške vode dolazi se neuređenim putem. Međutim, tu je uska nepristupačna staza kojom ćete morati pješice do izvora, a to je vremenski nekih 15 minuta. Nažalost trenutno nema nikakvih znakova niti obilježija kako doći do izvora za nekoga ko se prvi put uputi tamo. Ipak, bez obzira na to, mnogi se zapute upravo do izvora Muška voda. Stalni posjetioci su najčešće bili planinari, ljubitelji prirode i razni avanturisti.

Nekada se ova voda skladištila u flašama, pa ste mali dio prirode mogli imati u boci, što je svakako interesantno.

Ljekovitost muške vode u Kladnju je već stoljećima poznata u narodu. Mnogo je istraživanja koja su provedena nad Muškom vodom u Kladnju, a koja su potvrdila da je ova voda ljekovita. Šezdesetih godina su također istraživanja pokazala kako ova voda djeluje na razne bolesti.

Muška voda pomaže za smanjenje krvnog pritiska i šećera u krvi, da poboljšava cirkulaciju i jača vitalnost organizma, kao i još mnogo toga poput za brže izlučivanje vode, regeneraciju crijevnog i želučnog trakta, i uravnotežuje neurovegetativni sistem. Mušku vodu u Kladnju nazivaju eliksir zdravlja.

Ovoj vodi se prepisuju mnoga ljekovita svojstva, a najviše u u smjeru jačanja fizičke sposobnosti, naročito muškaraca. Prema nekim navodima muška voda utiče na potentnost, pa je otuda dobila naziv. Sam uspjeh muške vode je upravo postignut tim pričama.

Postoje podaci koji govore da su za vrijeme Turske age i begovi slali svoje sluge, koji su konjima dovozili buradi ove vode kako bi se liječili ali i koristili za druge svrhe. Također za vrijeme austrougarske pili su ovu vodu, a i dan danas se priča o ovoj vodi.

Prvi zapis o nevjerovatnim moćima Muške vode opisivao je i poznati otomanski putopisac Evlija Čelebija u 17. stoljeću. Upravo u tim zapisima on je Mušku vodu nazvao vodu “izvorom mladosti”
Krajem šezdesetih godina 20. vijeka za muškom vodom bila je ogromna potražnja. Nekoliko godina je flaširana i prodavana izabranim ličnostima širom svijeta, bila je, dakle, poznata svuda u svijetu. Prema nekim navodima samo flaširanje vode počelo je 1968. godine, a samim tim je Kladanj kao mjesto postao popularan i razvio se. Na području Kladnja ljudi višeg statusa, kao i političari počeli su zbog vode i njene potražnje i ljekovitosti graditi vikendice,.Ako je suditi prema nekim od navoda, generali JNA imali su ovdje svoje vikendice, a postoje i priče među narodom da su mušku vodu donosili i Josipu Brozu Titu.

Dakle, voda s izvora punila se u flaše od 1968. do 1992. godine. Međutim vremenom je pala u zaborav i nije ono što je nekada bila.

Kasnije se desilo nešto što je malo ko mogao predvidjeti, obzirom na sam izvor i lokaciju. Naime, zbog lošeg pakovanja, te pojave bakterija u flašama sve se srušilo, prestala je prodaja i potražnja, te je muška voda dobila negativne dojmove i priča o svemu se proširila u negativnom smilsu.

Pola litre kladanjske vode koštalo je dinar i pol, za razliku od druge obične vode koja je bila drugačije cijene. Postojao je potencijal da se to razvije u jednu veliku priču, ali ipak nije. U blizini izvora Muška voda nalaze se ostaci rimskog puta u Tuholju, srednjovjekovnog plemićkog grada Gojsalića, poznatijeg kao Gradina, te velikog broja dobro očuvanih stećaka. Na nekoliko mjesta nalazi se preko 400 stećaka, među kojima je nešto više od 40 u obliku sanduka i sjemenjaka koji su od izuzetne kulturno-historijske vrijednosti.

Postoje historijski podaci da se u u drugoj polovini 16. vijeka Kladanj pominje kao mjesto u kojoj ima hamami lijepa potkupolna Hadžibalibegova džamija iz 1545. godine, poznatija kao Kuršumlija.

Osim Kuršumlije i Đurđi-hanumine česme, koja je nakon rušenja Hadim Ali-pašine džamije, prenesena pred ovu džamiju – nema nekih više značajnih historijskih spomenika i naslijeđa. Razlog tome jeste što je većina toga bila od drveta, pa je požar često bio razlog uništavanja historijskih spomenika.

Prelijep prirodan krajolik se sastoji od jezera pod planinom Konjuh, poznatijom kao Gorsko oko, pećina u Brateljevićima, odnosno svima poznata Djevojačka pećina, Bebravska pećina, pećina Kućara u Goletićima i sutjeska rijeke Ujče.

Brateljevićka pećina ima arheološku vrijednost. Nedavna istraživanja ove pećine otkrila su pećinske crteže za koje se pretpostavlja da potiču iz antičkog doba. Pećine su svakako još nešto po čemu je Kladanj poznat

Mjesto Kladanj prvi put se spominje u 12. stoljeću, 1138. godine, u spisima mađarskog velikana Krisztofa Emerika, te kroz cijeli srednji vijek postoji kao urbana sredina, ako je suditi po dostupnim historijskim podacima. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending