Pratite nas

Razglednice

“Muška voda” u Kladnju – izvor vječite mladosti: BOSANSKA DIZALICA

Published

on

Kladanj je malo mjesto uokvireno planinama i prirodom, za neke potpuno beznačajno, krije mnoge prirodne i historijske znamenitosti. Jedno do njih je izvor “Muška voda” koje je potpuno skriveno u netaknutoj prirodi. Muška voda se koristila za razne bolesti, a vremenom je postala brend.

Izvor Muška voda nalazi se u Kladnju, okruženo je prirodom i krije mnoga blaga oko sebe. Neistraženo je područje i nije dovoljno iskorišten potencijal. Nekada je ovo bilo mjesto gdje su ličnosti višeg statusa gradile vikendice kako bi što više bili u dodiru sa ovim, tajnovitim, ali ljekovitim izvorom.

Za mnoge je Muška voda bila jedini lijek, a vrlo dobro je poznata u narodu priča da liječi mnoge bolesti. Izvor Muška voda postao je svjevrstan brend spakovan u boce.

Mjesto u kojem je ovaj izvor – Kladanj – postao je od davnina prepoznat upravo po ovoj vodi. Muška voda je preživjela mnoge generacije, bolesti, vremena, flaširanje, status, ali i zaborav.
Osim izvora muška voda, u blizni je istoimeni kompleks Hotel Muška voda koji je mijenjao tokom vremena sve – osim imena.

Muška voda je ostao naziv po kojem je danas prepoznat izvor i hotel koji povremeno nije bio u funkciji, te je usred okolnosti mijenjao mnoge vlasnike. Bez obzira na to i dan danas se spominje, ali i posjećuje okolina ovog kompleksa u Tuzlanskom kantonu.

Da biste došli do samog izvora, treba se namučiti, ali svakako da vrijedi zbog svojih ljekovitih, a po nekim a i nadnarevnih moći.

Do izvorišta Muška voda nije baš jednostavno doći, jer se nalazi u ne baš toliko pristupačnom dijelu Kladnja. Od opštine Kladanj udaljeno je oko 15 kilometara. U suštini, izvor Muška voda se nalazi na planini Konjuh.

Do izvora Muške vode dolazi se neuređenim putem. Međutim, tu je uska nepristupačna staza kojom ćete morati pješice do izvora, a to je vremenski nekih 15 minuta. Nažalost trenutno nema nikakvih znakova niti obilježija kako doći do izvora za nekoga ko se prvi put uputi tamo. Ipak, bez obzira na to, mnogi se zapute upravo do izvora Muška voda. Stalni posjetioci su najčešće bili planinari, ljubitelji prirode i razni avanturisti.

Nekada se ova voda skladištila u flašama, pa ste mali dio prirode mogli imati u boci, što je svakako interesantno.

Ljekovitost muške vode u Kladnju je već stoljećima poznata u narodu. Mnogo je istraživanja koja su provedena nad Muškom vodom u Kladnju, a koja su potvrdila da je ova voda ljekovita. Šezdesetih godina su također istraživanja pokazala kako ova voda djeluje na razne bolesti.

Muška voda pomaže za smanjenje krvnog pritiska i šećera u krvi, da poboljšava cirkulaciju i jača vitalnost organizma, kao i još mnogo toga poput za brže izlučivanje vode, regeneraciju crijevnog i želučnog trakta, i uravnotežuje neurovegetativni sistem. Mušku vodu u Kladnju nazivaju eliksir zdravlja.

Ovoj vodi se prepisuju mnoga ljekovita svojstva, a najviše u u smjeru jačanja fizičke sposobnosti, naročito muškaraca. Prema nekim navodima muška voda utiče na potentnost, pa je otuda dobila naziv. Sam uspjeh muške vode je upravo postignut tim pričama.

Postoje podaci koji govore da su za vrijeme Turske age i begovi slali svoje sluge, koji su konjima dovozili buradi ove vode kako bi se liječili ali i koristili za druge svrhe. Također za vrijeme austrougarske pili su ovu vodu, a i dan danas se priča o ovoj vodi.

Prvi zapis o nevjerovatnim moćima Muške vode opisivao je i poznati otomanski putopisac Evlija Čelebija u 17. stoljeću. Upravo u tim zapisima on je Mušku vodu nazvao vodu “izvorom mladosti”
Krajem šezdesetih godina 20. vijeka za muškom vodom bila je ogromna potražnja. Nekoliko godina je flaširana i prodavana izabranim ličnostima širom svijeta, bila je, dakle, poznata svuda u svijetu. Prema nekim navodima samo flaširanje vode počelo je 1968. godine, a samim tim je Kladanj kao mjesto postao popularan i razvio se. Na području Kladnja ljudi višeg statusa, kao i političari počeli su zbog vode i njene potražnje i ljekovitosti graditi vikendice,.Ako je suditi prema nekim od navoda, generali JNA imali su ovdje svoje vikendice, a postoje i priče među narodom da su mušku vodu donosili i Josipu Brozu Titu.

Dakle, voda s izvora punila se u flaše od 1968. do 1992. godine. Međutim vremenom je pala u zaborav i nije ono što je nekada bila.

Kasnije se desilo nešto što je malo ko mogao predvidjeti, obzirom na sam izvor i lokaciju. Naime, zbog lošeg pakovanja, te pojave bakterija u flašama sve se srušilo, prestala je prodaja i potražnja, te je muška voda dobila negativne dojmove i priča o svemu se proširila u negativnom smilsu.

Pola litre kladanjske vode koštalo je dinar i pol, za razliku od druge obične vode koja je bila drugačije cijene. Postojao je potencijal da se to razvije u jednu veliku priču, ali ipak nije. U blizini izvora Muška voda nalaze se ostaci rimskog puta u Tuholju, srednjovjekovnog plemićkog grada Gojsalića, poznatijeg kao Gradina, te velikog broja dobro očuvanih stećaka. Na nekoliko mjesta nalazi se preko 400 stećaka, među kojima je nešto više od 40 u obliku sanduka i sjemenjaka koji su od izuzetne kulturno-historijske vrijednosti.

Postoje historijski podaci da se u u drugoj polovini 16. vijeka Kladanj pominje kao mjesto u kojoj ima hamami lijepa potkupolna Hadžibalibegova džamija iz 1545. godine, poznatija kao Kuršumlija.

Osim Kuršumlije i Đurđi-hanumine česme, koja je nakon rušenja Hadim Ali-pašine džamije, prenesena pred ovu džamiju – nema nekih više značajnih historijskih spomenika i naslijeđa. Razlog tome jeste što je većina toga bila od drveta, pa je požar često bio razlog uništavanja historijskih spomenika.

Prelijep prirodan krajolik se sastoji od jezera pod planinom Konjuh, poznatijom kao Gorsko oko, pećina u Brateljevićima, odnosno svima poznata Djevojačka pećina, Bebravska pećina, pećina Kućara u Goletićima i sutjeska rijeke Ujče.

Brateljevićka pećina ima arheološku vrijednost. Nedavna istraživanja ove pećine otkrila su pećinske crteže za koje se pretpostavlja da potiču iz antičkog doba. Pećine su svakako još nešto po čemu je Kladanj poznat

Mjesto Kladanj prvi put se spominje u 12. stoljeću, 1138. godine, u spisima mađarskog velikana Krisztofa Emerika, te kroz cijeli srednji vijek postoji kao urbana sredina, ako je suditi po dostupnim historijskim podacima. (Naj portal)

Razglednice

Njih dvoje imaju jedinstven stil života: ŽIVE BEZ STALNOG DOMA, ČUVAJUĆI TUĐE KUĆE PO SVIJETU

Published

on

Jedan britansko-američki bračni par pronašao je jedinstven način života – nemaju stalni dom niti troškove stanovanja, već putuju svijetom čuvajući kuće i stanove nepoznatih ljudi. Zauzvrat, imaju besplatan smještaj i brinu o ljubimcima i biljkama vlasnika dok su oni odsutni.

Ovaj način života omogućava im da uštede na troškovima stanovanja, što im odgovara, i ne planiraju da stanu.

“Oboje volimo putovanja, a ovakav stil života privlačio nas je od samog početka. Upoznali smo se 2013. dok smo oboje živjeli u inostranstvu, i odmah smo zavoljeli ovu ideju. Čuvanje nečijeg doma uglavnom uključuje brigu o kućnim ljubimcima, biljkama, održavanje sigurnosti i higijene doma, a sve u zamjenu za besplatan smještaj – objašnjava Ejmi Hornsbi.

Do sada su obišli oko 15 zemalja i stekli brojne prijatelje, među kojima su i ljudi i životinje. Ovako mogu da putuju polako i posjećuju manja mjesta i sela koja bi kao turisti vjerovatno propustili.

Putujući i boraveći u tuđim domovima, oni rade na daljinu – Ejmi kao slobodni pisac, a njen suprug kao učitelj engleskog jezika. Iako su daleko od klasičnog doma, ovakav način života omogućava im minimalne troškove dok istražuju svijet i zarađuju.

Ona i njen suprug prvi put su čuli za ovakav način putovanja dok su živjeli u Južnoj Koreji, a zatim se preselili u Poljsku. Kroz preporuke i grupe na društvenim mrežama, pronašli su ljude kojima je bila potrebna briga za kućne ljubimce tokom njihovog odsustva. Tako su stekli prve preporuke, što im je kasnije pomoglo u prijavama na platforme za čuvanje kuća.

Prve zadatke dobili su u Engleskoj, gdje su čuvali mačke, a potom i papagaja. Ovaj način života brzo je postao njihova svakodnevica, a sa mnogim vlasnicima su ostali u kontaktu. Dvoje vlasnika čak su im bili svjedoci na vjenčanju tokom pandemije.

Poslije više od 50 čuvanja, znaju šta im odgovara. Uživaju u minimalizmu, brizi za prelijepe životinje i stvaranju jedinstvenih uspomena. Povremeno moraju popuniti praznine sa nekoliko noćenja u hotelima, ali ih to ne ometa u njihovom načinu života.

Tokom pandemije su pokušali da se skrase u Engleskoj, ali ubrzo su shvatili da im to ne odgovara. Vratili su se putovanjima, prodali svoj namještaj i nastavili sa životom bez stalnog doma.

Iako mnogima ovakav način života nije razumljiv, Ejmi i njen muž ga istinski vole i vjeruju da je život prekratak da bi se živjelo po tuđim očekivanjima, prenosi Business Insider. (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending