Pratite nas

Razglednice

Mistično ostrvo: OVDJE VEĆINA STANOVNIKA VJERUJE U VILENJAKE

Published

on

Bez obzira na visok standard obrazovanja i na tehnološki napredne metode koje koriste u svakodnevnom životu, Islanđani su veoma sujeverni. Oko 320.000 ostrvljana živi okruženo “fantastičnim bićima” kojima je mjesto u bajci, s tim što su njima vrlo stvarna.

Island ima mogo narodnih priča i legendi koje se nisu prepričavale zabave radi. To je bio način na koji su se ljudi nosili sa nemilosrdnim vremenskim uslovima i prirodom u kojoj žive.
Turisti bi se mogli iznenaditi ako bi slučajno naišli na neobičan prizor policajaca ili vladinih službenika okupljenih oko jedne stijene na veoma ceremonijalan način. Iako bi poštovanje želja vilenjaka moglo izgledati čudno, to je izuzetno ozbiljna tema za ove ljude.

Dok u ostatku svijeta postoje razne metode zaštite od mističnih sila poput, feng šuija, Islanđani imaju ljude zadužene da pronađu sva mjesta na kojima vilenjaci žive ili provode vrijeme kako bi mogli izbjeći građevinske i druge radove na takvim lokacijama. Koliko god čudno zvučalo, Islanđani grade svoje puteve i naselja daleko od „mističnih lokacija“ iako im je to ponekad finansijski nepovoljno.

Razlog za oprez je vjerovanje da će, ako naljute vilenjake pretrpjeti nezgode. Postoje mnoge priče koje se bave tom temom.

Prema islandskim legendama, ribari su se izgubiti na moru jer nisu slušali upozorenja vilenjaka da ne napuštaju luku, a ljudi koji su uspjeli da naljute nevidljiva bića često izgube svoj dom u požaru ili obole od misterioznih bolesti.

Vjeruju da njihovi vilenjaci nisu mali pomoćnici Djeda Mraza niti srednjovjekovne vile, već su navodno stvarni ljudi različitih veličina koje se kreću od samo nekoliko centimetara do čovjeka u punoj veličini. Kao i mi, i oni žive normalnim životom, hrane stoku, brinu o zemlji, a zemlja im zauzvrat daje sve što im je potrebno.

Valdimar Hafstein, profesor i folklorista na Univerzitetu Islanda sproveo je istraživanje koje je pokazalo da skoro polovina populacije na Islandu vjeruje u njihovo prisustvo.

Po njegovom mišljenju, kao i po mišljenju mnogih koji su istraživali ovo čudno vjerovanje, vile borave obično u malim kućama izgrađenim oko ogromnih stijena i uglavnom su prijateljski raspoloženi.

“Postoje mnoge priče o tome da se mašine pokvare i radnici obole kada ometaju stijene vilenjaka, kaže Brindis Bjorgvinsdotir, folklorista na Islandskoj akademiji umjetnosti u Rejkjaviku. ”

“Oni su prijateljska stvorenja, ali morate ih poštovati, ili će se osvetiti. Uznemiravanje njihovih stanova bez prethodnog konsultovanja može isprovocirati njihovu teritorijalnu stranu, a kao rezultat toga mogu se desiti loše stvari, kaže Simpson, dok Hafštajn ukazuje na bezbrojne izvještaje u kojima bi mašine i buldožeri iznenada prestali da rade bez ikakvog razumnog objašnjenja.

Islanđani gaje toliku ljubav prema ovim fantastičnim bićima da je grupica njih otvorila prvu Vilenjačku školu u Rejkjaviku. Hiljade ljudi je pohađa (većinom stranaca), a zapravo se radi o jednodnevnom kursu o vilenjacima i sličnim bićima koji košta 60 dolara. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending