Pratite nas

Razglednice

Misteriozna crkva: OVDJE SE VIJEKOVIMA NIKO NE KRSTI

Published

on

Na samom jugu Srbije, na nekoliko kilometara udaljenosti od Trgovišta, smještena je crkva u kojoj se vijekovima niko ne krštava, ne venčava, niti odlazi na liturgiju. Da misterija bude još veća, mjesto na kom je podignuta ova svetinja zove se Vražji kamen.

Pristupačnost ovog mjesta je veoma komplikovana, pa su ljudi koji namjeravaju da ga posjete suočeni sa teško prohodnim putem koji se prostire duž kanjona rijeke Pčinje. U okviru ovog “kompleksa” nalazi se i specifičan muzej na otvorenom, gdje se pružaju kamene kuće, kupe, objekti od blata i pruća i misteriozna crkva.

Ova crkva je, pored legendi koje se ispredaju u vezi sa njenim postankom, specifična i po mjestu gradnje, s obzirom da je smještana na vrhu jedne od najviših kupa.
Podaci iz Eparhije svjedoče da je crkva napravljena krajem 14. vijeka. Jedna od najmisterioznijih i najčešće spominjanih legendi u vezi sa postankom ove crkve nalaze se u vezi sa jednim tragičnim događajem zbog kog se ljudi u ovoj crkvi već vijekovima ne vjenčavaju.

Naime, prema jednom narativu, mladić i djevojka rodom iz ovog kraja su riješili da se vjenčaju u ovoj crkvici na Vražjem kamenu, gdje su se u tajnosti sastajali i razmjenjivali prve poljupce, pošto su roditelji bili protiv njihove ljubavi. Zaljubljena djevojka je bila iz siromašne porodice, vrlo lijepa, a mladić je bio bogataš. Njih dvoje su se usprotivili svojim roditeljima i pred oltarom ove misteriozne crkve se zakleli na vječnu ljubav.

Roditelji, vidjevši da ih ništa ne može razdvojiti, posustali su pred svojim prvobitnim namjerama i odlučili da im upriliče svadbeno veselje. Kada su je novovjenčani par po završetku svadbene ceremonije izašao iz crkve, i sjeo na okićene konje, mladoženjin konj se uplašio od buke i gužve, pa je nekontrolisano krenuo prema provaliji i survao se, zajedno sa mladoženjom na leđima. Vidjevši to, nesretna mlada je skočila sa svog konja, potrčala prema litici i bez razmišljanja se bacila u ponor.

Nakon ovog događaja, tuga je obuzela cijelo selo, a kako se prepričava, u ovoj crkvi se niko više nije venčao, a narod je imao običaj da kaže da ova crkva “nije za radost građena”.

Stanovnici sela u kom je smještena “ukleta” crkva dosjetili su se još jedne priče koja se prenosi generacijama, a tiče se njenog podizanja.

Ova priča, neodoljivo podsjeća na čest narativ i motiv koji se sreće u narodnoj književnosti, a svjedoči o tome da su mještani imali gomilu problema prilikom zidanja crkve. Naime, ova crkva se dugi niz godina zidala pored rijeke, a sve što bi neimari preko dana sagradili, đavoli bi tokom noći odnosili i ostavljali na Vražjem kamenu. Legenda svjedoči da su đavoli, navodo, bili ljuti na mještane, jer im nisu pridavali veliku značaj. Posljedica toga je bila ta da je crkva podignuta na ovom ukletom mjestu nazvanim “Vražji kamen”.

Međutim, uprkos legendama i narativima o prokletsvu ovog mjesta, vremenom se razvilo vjerovanje da se u ovoj crkvici liječi sterilitet. Naime, vjeruje se da svakom ko posjeti ovu crkvu Bog daje djecu upravo u ime ljubavi tek vjenčanog i tragično poginulog mladog bračnog para. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending