Tragedija je iznenada zadesila uglednu porodicu Valter u Frajburgu u Njemačkoj 1867. godine kada je Karolin, djevojka od samo 16 godina, preminula nakon što je dobila tuberkulozu.
Porodica je bila skrhana bolom, a Karolinina sestra – Selma, tražila je da se na grobu napravi replika Karolin u prirodnoj veličini kako leži u postelji, kao da je tek zaspala nakon što je čitala knjigu. Spomenik je postavljen uz zid lokalnog groblja, na mirno i tiho mjesto obraslo travom i drugim rastinjem.
Nedugo nakon Karolinine sahrane, kada je cvijeće sa pogreba već počelo da truli, Selma je počela da primjećuje da neko uporno donosi nove, svježe ruže i ostavlja ih pored ruku skulpture.
Mjeseci i godine su prolazili, a cvijeće se uvijek iznova i iznova pojavljivalo. Čuvar groblja nije mogao da pomogne u razrješavanju ove misterije, a čitava priča se pročula po Nemačkoj.
Porodica je pričala da, za života, Karolin nikada nije pominjala nekog momka ili eventualno simpatiju iako je postojalo opšte mišljenje da cvijeće mora da ostavlja neka zaljubljena duša.
Ipak, svi oni sada su davno pokojni, a svježe cvijeće svakog jutra je u ruci skulpture.
Procjenjuje se da je preko 50.000 ruža do sada ostavljeno na grobu Karolin Valter, ali ko ih donosi i zašto, zauvijek je ostalo misterija. (Naj portal)
