Pratite nas

Razglednice

Misteija 23 rupe kod Dervente: ĆUPOVI U STIJENI U KOJE SE MOŽE SMJESTITI 70 TONA HRANE

Published

on

U selu Donji Detlak kod Dervente nalaze se 23 rupe koje su ljudi isklesali u stijenama kako bi u njima čuvali hranu.

Tačno vrijeme kada su napravljene i korištene i dalje nije poznat, ali se pretpostavlja da se radi o srednjem vijeku. Prema procjenama arheologa, u ovim podzemnim posudama moguće je smjestiti oko 70 tona hrane, piše AA.

“Prva istraživanja su vršena od 1892. godine i smatrano je da je ovo iz rimskog perioda. Arheološko nalazište gdje se nalaze 23 ambarine odnosno rupe u krečnjačkoj stijeni, s tim što je 15 bilo istraženo, a osam neistraženo”, ispričao je Mladen Pećić, stručni saradnik za turizam u Turističkoj organizaciji Grada Derventa.

Iz 1988. godine, iz arheološkog leksikona poznato je da se veličine pojedinačnih rupa kreću od dva do dva i po metra dubine, široke su od 1,2 do 1,8 metra, dok je otvor 60 centimetara.

Posljednja arheološka istraživanja vršena su 2009. godine, ali ni ona nisu potpuno rasvijetlila detalje vezane za ambarine.

“I dalje su enigma, i dalje se ne zna precizno iz kog perioda datiraju međutim najvjerovatnije da se radi o srednjem vijeku, da su srednjevjekovna spremišta hrane, praktično da su žitne jame koje se mogu naći na širem području Balkana”, ispričao je Pećić navodeći da na području Dervente postoje i u selima Gornja Lupljanica, Osinja i Dažnica.

Donji Detlak nalazi se na udaljenosti od 14 kilometara od Dervente, između rijeke Ukrine i rječice Lupljanice, a ovo arheološko nalazište dio je Kulturno-istorijskog kompleksa Detlak koji je 2010. proglašen kao nepokretno kulturno dobro od velikog značaja.

Kompleks pored ambarina obuhvata i obližnju crkvu Svetog Ilije, sa grobljem, uz koju su smješteni i manastirski konak, stara škola i ljetnjikovac te staru nekropolu i pećinu koja je bila monaška isposnica.

Prije arheoloških istraživanja 2009. godine, područje na kojem se nalaze ambarine bilo je šuma, a nakon krčenja 2015. godine napravljena je nastrešnica kako bi se nalazište zaštitilo od uticaja vremenskih prilika.

Na taj način to je postalo jedno od rijetkih natkrivenih nalazišta u Bosni i Hercegovini. Ispod krova, a iznad ambarina, postavljene su drvene konstrukcije u adekvatnim dimenzijama kako bi posjetioci mogli da shvate oblike koji se nalaze ispod zemlje.

“Posjete su uglavnom individualne, dolaze grupe koje su zainteresovane i mi smo tu često s posjetiocima mada dolaze i samoinicijativno”, rekao je Pećić.
Naglasio je da, iako se ne zna tačna namjena ambarina, mogu se dovesti u vezu s postojanjem nekadašnjeg manastira na ovom području.

Za ambarine Božić kaže da su one nešto posebno što ne može da se vidi svaki dan i na svakom mjestu.

“Narod je ovoga kraja sigurno tu skrivao hranu u ta stara vremena, ali vjerovatno to nije bilo u centru sela, jer je vjerovatno bilo negdje sklonjeno dalje, da neprijatelj ne bi mogao da nađe. To su bile skrivnice, gdje je skrivana uglavnom, pretpostavlja se, hrana”, rekao je on.

Dodao je da je lokalitet zanimljiv i interesantan, da turisti sa raznih strana dolaze samoinicijativno, uglavnom u ljetnjem periodu.

“Klesane su ručno, ljudska ruka je to radila. Jako je zanimljivo, jer imaju formu ćupa nekog kada se tako pogleda. Različitih su dimenzija, zbog čega se pretpostavlja da su se koristile za čuvanje različitih vrsta hrane. Stručnjaci su izračunali da je moglo da stane oko 70 tona hrane što bi bilo dovoljno da može da hrani populaciju od 300, 400 ljudi otprilike godinu dana”, pojasnio je Željko Božić. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending