Pratite nas

Sudbine

Mirko Stolić je osvojio svih 78 vrhova u BiH. NIKADA NEĆETE SRESTI LOŠEG ČOVJEKA NA PLANINI

Published

on

Planinar Marko Stolić iz Banjaluke usponom na Kotu 2.107 na planini Volujak nedavno je završio “Challenge 2000+”, odnosno popeo se na svih 78 bh. vrhova nadmorske visine iznad 2.000 metara.

Stolić naglašava da planinarenje nije takmičarski sport i da je za njega smisao boravka u planini druženje u prirodi i uživanje u ljepotama.

“Što se tiče samog ‘Challenga 2000+’, svakako da je fantastičan osjećaj ispenjati sve te vrhove, ali podjednako lijepo je prehodati sve te planine čitavom dužinom, upoznati svaki njihov čošak i doživjeti ljepote koje se ne mogu dočarati fotografijama. Imajući u vidu da sam i planinarski vodič u Planinarskom udruženju ‘Abonos’, te da smo skoro svaki mjesec tri vikenda na planini i da je pored svih tih obaveza jako teško naći vremena za druge aktivnosti, meni je trebalo nešto više od dvije godine da završim ovaj poduhvat”, rekao je Stolić za Nezavisne..

Kao najteži izazov na ovom poduhvatu ističe planinu Prenj, na kojoj se nalazi 11 vrhova preko 2.000 metara. Svi vrhovi visoki preko 2.000 metara nadmorske visine raspoređeni su na 12 planina. To su Maglić, Prenj, Volujak, Zelengora, Lelija, Treskavica, Vran, Vranica, Cincar, Bjelašnica, Čvrsnica i Ljubišnja. Kaže da neki od tih vrhova zahtijevaju izuzetnu fizičku spremu. Na ideju da osvoji sve vrhove više od 2.000 metara u BiH došao je prilikom razgovora sa drugom u planini. Stolić ne može da se odluči samo za jednu kada je u pitanju najljepša planina u BiH.

“Između ostalih, izdvojio bih Maglić, Prenj, Volujak i Zelengoru. S tih planina se pružaju i najljepši pogledi. U BiH postoje planine koje nemaju vrhove preko 2.000 metara, ali su podjednako lijepe i pružaju poglede kao navedene. Tu bih definitivno izdvojio Visočicu i njen fantastični greben”, kazao je Stolić.

Rekreativno igra fudbal i tenis, redovno trči i vozi bicikl. To mu pomaže da bude u dobroj kondiciji za planinarenje, kojim se aktivno bavi više od tri godine. Kao nešto što planinarenje izdvaja u odnosu na druge aktivnosti navodi zajednički duh učesnika, pozitivnu energiju i dobro raspoloženje.

“Skoro nikada nećete sresti lošeg čovjeka u planini”, kazao je Stolić.

Prema njegovim riječima, planinarenje u BiH je sve popularnije, a tome je doprinijela i pandemija virusa korona. Kada priča o budućnosti, kaže da mu je da hoda što više u godinama koje su pred nama.

“Želim da istražujem nove planine i mjesta, idem na dodatne obuke i usavršavanja. Kao neke dugoročne ciljeve vidim Elbrus (s 5.642 metra nadmorske visine, najviši vrh Rusije i Evrope) ili Kazbek (nadmorska visina 5.034 metra).

Planinarsko udruženje “Abonos” je prošle godine organizovalo međunarodnu akciju tokom koje su se njihovi planinari popeli na planinu Ararat (najviši vrh Turske, 5.137 metara). Stolić je naveo da u narednoj godini “Abonos” ima u planu jednu veliku međunarodnu akciju. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending