Pratite nas

Sudbine

Martin se probudio iz kome nakon 12 godina: MOJA MAJKA JE ŽELJELA DA UMREM

Published

on

Martin Pistorius iz Južnoafričke Republike bio je tipičan dječak koji se volio igrati, a onda je pao u komu iz koje se nije probudio 12 godina, donosi Fox news. Iz dubokog sna otvorio je oči 2001. godine, a danas, iako ne može govoriti, drži motivacijske govore o tome kako je živjeti u svijetu u kojem ne možete reći “volim te”.

Njegovo djetinjstvo naglo je prekinula misteriozna bolest kada je jednog dana došao iz škole s upaljenim grlom, ali majka mu nije obraćala pažnju na to, misleći da će sve brzo nestati ako popije čaj.

Međutim, Martinovo stanje se brzo pogoršalo i više nije mogao hodati, stajati ni govoriti. Doktori su pretpostavili da boluje od kriptokoknog meningitisa, no prije nego što su išta uspjeli učiniti, dječak je pao u komu.

U ranom razdoblju o kojem Martin nije znao ništa bio je u dubokoj komi. Posebnu brigu za njega organizovala je porodica – od kupanja, hranjenja uz pomoć sonde, okretanja. No sa 16 godina Martin se iznenada probudio i postao svjestan svega što se oko njega događa ali i dalje se nije mogao kretati, komunicirati s porodicom, niti im na bilo koji način pokazati svoju prisutnost.

“Mrzio sam skrbnički centar, bilo je užasno. Nisu mi ništa radili, čupali su me za kosu i udarali metalnom kašikom po zubima da jedem. Često su mi davali topli čaj, šamarali me, ponašali se kao da nisu ljudi.” rekao je Martin.

Osim toga, žalio se i na seksualno zlostavljanje. Tvrdi da su “domaćice” u skrbničkom centru često simulirale seksualne odnose dok se on bio nepomičan.

“Stavili bi me ispred televizora koji bi radio cijelo poslijepodne. Svaki dan program je bio isti, dinosaur Barney. Bože, kako sam mrzio tu emisiju” prisjetio se.

Od svega što je doživio u komatoznom tijelu, kao najbolniji trenutak navodi ono što je ispričala njegova majka. Naime, ona je u jednom trenutku stajala pored njega, brisala ga krpom i gledajući njegovo beživotno tijelo naglas rekla:

“Nadam se da ćeš umrijeti”.

Martin je to čuo i to mu je ostalo u sjećanju. Iako ga je to tada užasno rastužilo, danas je potpuno razumije.

“Najgore je bilo što je nisam mogao zagrliti i da joj kažem kako se dobro brine o meni, koliko sam joj zahvalan” objasnio je Martin. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending