Pratite nas

Sudbine

Mario Krstić, Pančevo: ZADNJI GUTLJAJ KONJIČKOG SIRUPA POPIO U JULU 2021, OD TADA VRIJEDNOST ŠEĆERA JE U OPTIMALNIM GRANICAMA

Published

on

Kao zdravstveni radnik Mario Krstić iz Pančeva nije bio iznenađen, kada su mu dijagnosticirali dijabetes, tip 2. On je na takav udarac sudbine bio pripremljen, očekivao ga je, jer mu je to porodilna geneza. Naime, sa majčine strane gotovo svi su imali i imaju dijabetes! Bilo je pitanje samo starosne dobi! Otkrili su mu dijabetes u ljeto 2020. godine Tada je tek proslavio 40-ti rođendan.

“Ko zna koliko sam ja to dugo imao, ali sam otišao da provjerim krvnu sliku i shvatim da mi je šećr 19 – kazuje na početku razgovora Mario.

Klasičnih simptoma dijabetesa, kaže, nije imao. Jedino je osjećao nešto veći umor, ali je to pripisivao radu u ordinaciji, gdje je znao dnevno raditi po 10, 12, pa i po 14 sati. Za njegov umor ili prekratak radni dan njegov pacijent nije smio znati, niti ga osjetiti.

Inače, Mario je vlasnik ordinacije “Efektivan pokret” u centru Beograda. Jedna je od najpoznatijih ustanoca za fizioterapiju i kiropraktiku u ovom milionskom gradu. Imaju pet zaposlenih, a koliko su cijenjeni kazuje podatak da na Instagramu imaju preko 3.000 pratilaca.

Kada su mu ljekari otkrili dijabetes, priznaje da nije bilo jednostavno suočiti se sa takvom doživotnom presudom na inzulin, poseban na režim ishrane, strahove da bolest ne “podivlja” pa od njih napravi još veće invalide. Ali, za njega život nije stao, nije bilo predaje…

“Ljekari su mi odmah uključili inzulinsku terapiju. Istog dana su mi dali 12 jedinica inulina. To je bila prva i posljednja moja inzulinska terapija – otkriva Mario, te nastavlja:

“Nije mi bila strana slika inzulina, injekcija, kontrole šećera, posebne ishrane…Ali, sam se odlučio za alternativne metode. Sticajem okolnosi akupunkturolog koji je radio kod mene, mi je kazao da pokušam sa liječenjem uz terapije Mirsada Krnjića I dr. Miše Vučkovića. Neko od njegove rodbine je normalizirao vrijednosti šećera u roku od nekoliko mjeseci uz pomoć Krnjićeve terapije. Bez razmišljanja sam pristao. Odmah sam stupio u kontakt sa njima – kazuje naš sagovornik.

On nije želio doživotno poput njegovih ukućana, da živi na inzulinu. Znao je da sa biljnom terapijom ne može ništa izgubiti, a za inzulin nikada nije kasno!

“Kada sam počero koristiti Konjički sirup za dijabetes, tropmjesečna vrijednost šećera je iznosila 14,8 jedinica. Redovnim uzimanjem Krnjićeve terapije i uz stroge režime i nutricionisičke savjete Ane Trkulje Vučković, u roku od nekoliko mjeseci moji su nalazi bili sjajni, skoro u granicama idealnog. U decembru sam počeo piti sirup, a krajem aprila vrijednosti šećera su se danima kretale u optimalnim granicama.

Ali, tada doživim povredu. Prilikom pada sa bicikla, slomim ruku u predjelu lakta. Intervenisali su hirurzi, tako da mi se u tom periodu “šećer unerovozio”; valjda od stresa, sekiracije…. Zatio smo, poslije oporavka, morao ponoviti terapiju. Zadnji gutljaj sam popio u julu 2021. godine. I od tada vrijednosti šećera su u granicama normale. Nikakavih tragova dijabetesu, tip 1. Živim punim plućima – kaže Mario Krstić.

I eto, tako je Mario svoj zdravstveni bliten doveo ured. On o dijabetesu priča kao o jednom usputnom teretu iz ne tako davnog mladalačkog života, koji mu je mogao uskratiti brojne životne radosti. Ali, nije, jer je pronašao lijek u prirodi, bio je disciplinovan pacijent doktora Miše Vučkovića. Danas živi punim plućima.

O travaru Mirsadu Krnjiću suvišno je trošiti riječi. Teško da se može kazati nešto novo od onoga što je do sada jevnosti prezentirano o uspješnim njegovim biljnim terapijama za dijabetes; možda jedino da svakog mjeseca njegova arhiva izliječenih pacijenata se poveća za desetke prezadovoljnih pacijenata iz svih krajeva svijeta.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacjenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending