Pratite nas

Sudbine

Marija Zsuzsana Kovačev, Novi Sad: KAKO SAM UZ POMOĆ KRNJIČEVOG SIRUPA I ISHRANOM REGULISALA VISOK ŠEĆER

Published

on

Marija Zsuzsanaa Kovačev je penzionerka iz Novog Sada. Tu je, kaže, srce dovelo iz Mađarske prije pedesetak godina, kada se zaljubila u Vojvođanina i odlučila se na život u ovim krajevima.

Otkriva nam da uživa u putovanjima, druženjima, te odlascima na koncerte ozbiljne muzike. Jedan dio srca joj je u Americi, gdje joj živi kćerka i koju često posjećuje, a za onaj drugi dio ne treba ni pitati. Pun je ožiljaka i rana. Roditelji su umrli, muž, brat… Sve su to rane neprebolne, koje su ostavile i velikog traga na njeno zdravlje. Od silnih stresova zbog gubitka najvoljenijih ona se preko 20 godina bori sa šećernom bolesti. Kaže, kako vjeruje da je i genetika ostavila traga, jer i njen otac je bio “šećeraš” i nikada neće zaboraviti te bolne slike njegove borbe sa ovom opakom bolešću.

“Ipak, okidač za dijabetes bila je bratova bolest 1997. godine. Dijagnosticirali su mu karcinom. Nakon tog saznanja moj šećer je skočio na 14 jedinica – kazuje Marija.

Do tada se ona borila sa povišenim vrijednostima šećera ishranom, zdravim načinom života, rekreacijom. Doduše, vrijednosti povišenog šećera nisu prelazile devet jedinica, pa ih je ona ishranom održavala na šest jedinica.

“Bratova smrt je bila okidač i šećerna bolest je eksplodirala. Ljekari su mi odmah preporučili farmakološku terapiju, s kojom sam jedno vrijeme koliko toliko držala šećer pod kontrolom. Ali, onda me slomila suprugova smrt, zbog koje je šećer ponovo buknuo. Bila sam pred inzulinom.

Nisam htjela da pristanem na inzulin. Možda je to i dobro, jer ću tada vidjeti kod mog prijatelja sa Faceboka Feta da postoji alternativni lijek za dijabetes. On se žalio da mu se vrijednosti šećera priblizavaju 20, te da ima problema sa vidom. Međutim, nakon nekog kratkog perioda zapazila sam da on kaže kako mu je jutarnji šećer bio ispod 6. Ja onako zapanjena pitam ga šta je uradio da bi dobio tako sjajne rezuktate, a on mi je kazao da je na biljnoj terapji travara Mirsada Krnjićai pod nadzorom doktora Miše Vučkovića i nutricioniste Ane Vučković. – otkriva nam naša sagovornica.

Bilo je to 2020. godine i od tada počinje vedrija Marijina priča o borbi sa šećernom bolesti. Zahvaljujući biljnoj terapiji travara Mirsada Krnjića iz Konjica uspjela je da normalizuje vrijednosti šećera, Kaže, ujutro se kretao oko 6 jedinica, poslije ručka malo bi skočio, ali nista značajno.

»Strogo se pridrzavam ishrane koju propisuje Ana Vučković. Definitivno u kombinaciji sa biljnom terapijom i ishranom postižu se sjani rezultati – tvrdi Marija, te naglašava da je ona živi dokaz i svjedok.

Zanimljivo je da su kod nje prije prelaska na Krnjićevu terapiju vrijednosti šećera bile dvocifrene; kretale su se oko 10 jedinica, ponekad i više.

»Neki ljudi prekidaju biljnu terapiju, ali ja zbog preventive ne prestajem. Osjećam da pankreas odlično radi, kazuju to i rezultati analize šećera, ali ja jednostavno uz ishranu koristim i Krnjićev sirup i čajeve.

Ima i jedna zgoda sa Marijinog putovanja u Ameriku, gdje joj živi kćerka. I tamo je ponijela Konjički sirup i čajeve.

»Rizikovala sam, ali sam ponijela ljekarske nalaze i dijagnnozu, te carinicima objasnila da je to moj prirodni lijek. Oni su provjerili, vjerovatno u laboratoriji, da nema zabranjenih sastava, te mi dozvolili da svoj lijek nosim i u Ameriku – otkrila nam je Marija.

Na kraju dodaje da nikada neće zaboraviti jako teške posljedice šećerne bolesti kod njenog oca, pa zbog toga vodi računa o svome zdravlju. Želi da poštedi briga i svoju kćerku, kojoj nije jednostavcno brinuti o majci šećerašu miljama kilometara udaljenoj u Novom Sadu.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Više informacija možete dobiti i na FB grupi: BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI

 

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending