Ovaj golobradi mladić iz Boljevca (Srbija) odlučio je da zarađuje sebi za džeparac, ali i za roditelje i dvije sestre sa kojim živi, svirajući na ulici. Nema visinu hornorara, nego svira “banku” od srca prolaznika koji ga daruju.
Svirao je po Zaječaru, Šapcu, ali u posljednje vrijeme donosi dašak ulične radosti uz svoju svirku na dugmetari ispred nekadašnje Robne kuće “Beograd” u Paraćinu.
Iz rodnog mesta u Paraćin dođe autobusom, odsvira svoj repertoar tokom dva-tri sata, pa se na isti način vrati kući, roditeljima. Kaže da je zadovoljan ako zaradi za doručak i povratnu kartu, a ako ostane i za drugi trošak, to je već sreća. Ipak, svirao bi i da nema tog novca jer je njegov cilj da – uveseljava ljude.
“Živim sa roditeljima i dvije mlađe sestre u vrlo skromnim materijalnim uslovima. Oni se trude, rade, sestre se školuju, a ja sam završio osnovnu i nisam mogao dalje. Ne tražim ništa od svojih. Zaradim ovako nešto novca i usput vježbam. Volim da me prolaznici slušaju. To ih veseli, a ponekad i ostave neki dinar. Zadovoljan sam tako i ja, važno je da se ljudima sviđa – priča tek stasali Milanče.
Samouk je, da svira harmoniku počeo je prije desetak godina. Dar od Boga, kaže. Harmoniku koju sada ima dobio je od jednog čovjeka iz Sokobanje.
Na ulici je već oko pet ujutro. Ne svira u Boljevcu, kaže da mu je neprijatno od poznanika i da kod kuće ima veliku tremu. Zbog toga je zimi u Paraćinu i Zaječaru, a ljeti u Sokobanji.
“Jednu harminiku, prije ove darovala mi je predivna gospođa iz Zaječara, Marija, tako da instrumente imam zahvaljujući dobrim ljudima. To mi je bio znak da treba da nastavim da sviram, da učim kompozicije, da napredujem – veli skromno mladić.
Dodaje da najviše voli da svira klasiku, posebno valcere i strane pjesme, kao i svi mladi. Ipak, savladao je narodnu muziku, zbog publike. Njegov životni san je da usavršava svoje umijeće, da ga angažuju da negdje svira i da može da živi od toga.(Naj portal)
